“Kiše nisu osobito naštetile maslinama,” rekao nam je u srijedu Edi Družetić, jedan do vodećih istarskih i hrvatskih maslinara, koji se uzgojem maslina bavi već četiri desetljeća.
“Puno kiše u ovo doba godine ne može izravno ugroziti masline, no stvara uvjete za razvoj raznih bolesti i nametnika, što znači da sada u maslinicima trebamo biti jako pažljivi. Jasno je da će urod biti nešto manji nego lani, ali rekordni lanjski prinosi ionako se ne bi mogli ponoviti neovisno o kiši, jer maslinama treba vremena da se oporave od onako rodne godine kakva je bila 2018,” kaže gospodin Družetić”
U društvu skromnog ali zaista sveznajućeg Edija Družetića, u srijedu smo probali tri monosortna Salvelina ulja. U Medeinoj kušaonici u Željezničkoj ulici u Vodnjanu (Medea i Salvela brendovi su iste tvrtke), u srijedu iza podneva bilo je prilično živahno. Za sat vremena ondje se prošetalo više od tridesetak stranaca koji su probavali i ulja i vina, i zatim iznosili sanduke iz male funkcionalne sale koja služi i kao trgovina.
Salvela je ove godine na prestižnom natjecanju u New Yorku dobila zlatnu medalju za svoju kupažu Aurum, koja se nalazi na stolovima brojnih hrvatskih restorana. Prijašnjih je godina njujorška zlata dobivala njihova Buža.
Gospodin Družetić predložio je da kušamo monosortna ulja, kako bismo vidjeli razlike u njihovom aromatskom i okusnom profilu. Sam Družetić izrađuje dijagrame aroma za svaku pojedinačnu sortu.
Kušanje smo počeli pendolinom, blagim uljem koje Salvelin šef maslinarstva smatra idealnim za djecu i početnike u svijetu istarskih ulja. Pendolino nije gorak, nije previše pikantan, ali je ugodno širok, pun voćnih, herbalnih i povrtnih aroma od kojih se jako osjete rajčica, trava i sam plod masline.
Slijedila je Buža, gorča, oštrija i pikantnija, s izraženim aromama artičoke, šparoga, ponovo rajčica i s diskretnijim elementima crnogorice. Na kraju smo kušali Bjelicu, jednu od sorti koju osobno najviše volimo. Salvelina je bjelica bogata aromama bora i smreke, s ponešto šparoga. Ona je gorka, prepuna polifenola i izrazito pikantna, ali je svejedno zadržala zaokruženi, elegantni karakter. Riječ je o izvrsnom, ekspresivnom monosortnom ulju idealnom za govedinu u svom formama: carpaccia i tartara, do krvavih steakova, i za vrganje, zelene šparoge i tunu.
Osim ovih reprezentativnih istarskih ulja, kušali smo više Medeinih vina: tri vina iz bazne linije, koja su osvojila Decanterove brončane (Malvazija, Cabernet sauvignon i Teran) predstavljaju odličnu vrijednost za novac s obzirom na cijenu od pet eura po boci. Malvazija Montiron iz 2018. godine, koja je nedavno buteljirana, ozbiljno je, čvrsto strukturirano, aromatično vino s dosta svježine, dok je Punta Greca iz jedan do postojano najboljih hrvatskih merlota.
Medea spada među rijetke privatne istarske vinske brendove koji dosljedno inzistiraju na dobroj vrijednosti za novac (jedino je Punta Greca skupa, no riječ je o mikrokoličinama s jednog od najekstremnijih vinograda u Istri). Cijene su iste već godinama, što nam se čini dugoročno pametnom politikom
