Prije mnogo, mnogo godina Mosor u Zvonimirovoj 63 bio je najvažnije kino u istočnom Zagrebu. S velikim parterom i solidno prostranim balkonom, Mosor je dobivao A produkcije istodobno kada i tri glavna kina u centru grada: Zagreb koji više ne postoji, Balkan (danas Europa) i Sloboda (danas Tuškanac).
Redovi ispred Mosora, za filmove kao što su bili Forrest Gump, Pretty Woman ili Oficir i džentlmen znali su se protezati sve do križanja Zvonimirove s Heinzelovom.
Dolaskom multipleksa, Mosor se zatvorio kao i skoro sva druga gradska kina, te je godinama životario kao prostor za razne “društvene djelatnosti” koje, međutim, nisu privlačile osobito brojnu publiku.
Onda su prije otprilike godinu dana Rene Bitorajac i Branko Đurić počeli preuređivati Mosor u pravo, profesionalno kazalište, koje se ove jeseni otvorilo pod imenom Ludilište Luda kuća, skupa s barom Mosorog što ga vodi Igor Čimbur (koji uskoro otvara japansko-peruanski restoran u Novoj Vesi).
Bar je ovdje važan, zato što gledatelji sjede za stolovima koje konobari obilaze do samog početka predstave i u pauzama, što znači da ljudi normalno piju alkohol dok gledaju uglavnom kabaretske kazališne programe.
Takva kombinacija kazališta i bara pokazala se ekscentrično uspješnom. U subotu navečer, na predstavi Samo preko mene mrtvog koju izvode Rene Bitorajac i Jan Kerekeš, doslovno nije bilo ni jedne slobodne stolice, a kapacitet Lude kuće vrti se oko 400 mjesta.
Poslije predstave u baru svira živa glazba i pije se do kasno u noć. Luda kuća i Mosorog pokazali su se iznimno uspješnim konceptom, koji je oživio taj navečer prilično mrtvi dio Zagreba.
