U izvrsno napisanoj recenziji zagrebačkog Okrugljaka, urednik Dobre hrane Gordan Zečić upozorio je na dva bitna problema. Prvi se tiče specifično Okrugljaka. Riječ je o nekonzistentnoj razini posluge i kuhanja (nekoliko dana ranije imali smo puno bolje iskustvo). Drugi se tiče jedne općenito loše navike hrvatskog ugostiteljstva.
[adsense_content_v2]
Naime, u Okrugljaku se vina na čaše toče za šankom pa se onda donose gostima što je, nažalost, tipično za mnoge hrvatske restorane različitih žanrova i rangova cijena. Takva je praksa točenja vina potpuno pogrešna i duboko neprofesionalna. Gost ima pravo vidjeti bocu iz koje mu se toči vino. Ne samo zato da bi bio siguran kako je dobio ono vino koje je naručio, već zato što je pregledavanje etikete, baš kao i kušanje vina, obavezan dio rituala posluživanja vina u restoranima. To se naprosto podrazumijeva jednako kao što se podrazumijeva da dobijete beštek.
E sada, mnogi voditelji restorana i mnogi konobari kažu da je ta procedura nepraktična jer bitno usporava servis za vrijeme gužvi; jednostavnije je i brže kad se vino toči za šankom. Međutim, u Vinodolu se sva buteljirana vina već godima toče za stolom, pred gostom. A Vinodol je prostorno veoma velik restoran, u kojem jede nekoliko stotina ljudi dnevno. Nismo primijetili da se žale na sporost servisa.
Prošli je utorak Tekka za ručak bila puna do zadjeg stola, a buteljke su se normalno rastakale za stolom. Nikad i nigdje, ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu, nismo primijetili da točenje vina za stolom bitnije usporava servis.To je samo izgovor za lošu organizaciju ali i za konobarski strah od vina (vrlo mnogo konobara ne pije vino i zapravo zazire od vina), od objašnjavanja vina gostu ili od eventualnog odgovaranja na gostova pitanja o vinu koje je naručio. U svakom slučaju, u ozbiljnijim se restoranima vino naprosto mora točiti za stolom.
