Prije par tjedana dobili smo nepotpisano pismo, u kojem jedna gospođa žestoko kritizira azijski restoran sa sushijem nedavno otvoren u njenoj zgradi. Anonimna gospođa napisala nam je da je sa suprugom koji je, navodno, chef specijaliziran za azijsku hranu, otišla na večeru u taj restoran i da je baš sve bilo katastrofalno: stara, smrznuta riba, loša riža i tako dalje. Argumenti su, međutim, zvučali tanko, neuvjerljivo i s pogrešnim opisima tune: loša, pokvarena tuna izgleda sasvim drukčije nego što je to anonimna nesuđena recenzentica napisala.
Pa smo našeg povremenog suradnika, stvarnog sushi majstora s desetgodišnjim stažem u zagrebačkim japanskim restoranima, zamolili da posjeti inkriminirani lokal. Naš je suradnik izvijestio da je sushi u inkriminiranom lokalu tehnički perfektan, s ribom više srednje kvalitete, kakva se uobičajeno servira u boljim zagrebačkim sushi barovima. Ne najboljima i najskupljima, ali definitivno u boljima. Optužba je, dakle, bila lažna.
Mediji svakodnevno dobivaju niz anonimnih pisama i dojava. Sve se to mora provjeriti prije nego što se objavi: riječ je o elementarnoj profesionalnoj proceduri. No, ono što nas je u ovom slučaju posebno zainteresiralo jest mjesto radnje. Radi se, dakle, o lokalu kojeg su njegovi susjedi lani i preklani optuživali zbog raznih tehničkih nepravilnosti. Te su optužbe uglavnom bile točne; restoran se zatvorio. Sad kad su nepravilnosti ispravljene, u istoj nam koverti, s istim rukopisom, stiže negativna “recenzija” hrane novog restorana u istom prostoru. I to nevjerojatno naivna i duboko netočna “recenzija”.
Prilično je očigledno da stanari zgrade u kojoj se restoranski prostor nalazi ne žele nikakav restoran, pa medijima šalju anonima pisma netočnog sadržaja, nadajući se da će netko biti toliko bedast i naivan da objavi njihove lažne optužbe. Što nas sve vodi do glavnog pitanja. A zašto, zapravo, stanari i susjedi mrze restorane u svojim zgradama ili u svojoj blizini?
Nedavno smo, primjerice, dobili pismo protiv Budweisera u Heinzelovoj, u kojem se čitatelj žalio na miris dima koji se širi cijelim kvartom. Razumijemo da se stanari bune zbog loše ventilacije, mirisa roštilja ili gužve pred njihovim zgradama.
No, isto se tako možete buniti protiv tramvaja , autobusa , gradske željeznice, turista ili Dinamovih navijača. Život u gradu nikad nije idiličan i miran. Kampanje protiv susjedskih restorana uglavnom su izraz čangrizavosti i netolerantnosti stanara, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da u zgradi s više desetaka ili stotina stanova ne mogu živjeti kao da žive sami. Baš nas zanima kako će stanari luksuznog zagrebačkog Parka kneževa reagirati na dva potencijalno hiperpopularna lokala koji se upravo otvaraju u njihovom kompleksu.
