Branko Šuljić uvjerljivo je najkompetentniji hrvatski ribarski novinar. Gospodin Šuljić iz nedjelje u nedjelju u Novom listu objavljuje kvalificirane, znalačke članke o stanju u hrvatskoj ribarskoj industriji, a katkad i o odnosu ribarstva i ugostiteljstva. Evo što je Šuljić objavio ove nedjelje:
“U otočnom restoranu, što ga neću imenovati, konobar je na kolicima dovezao ponudu friške ribe. Izbor da ne može biti bolji. Odabrao sam divljeg lubina, prepoznao sam da je divlji… Međutim, već prvi zalogaji su me razočarali. Nije to bio divlji lubin, nego onaj “ulovljen” na farmi. Šutio sam i pojeo. I onda finale! Za vrijeme ćakule i pijuckanja poslije ručka, prolazi kraj nas konobar s kolicima s ribom. A na vrhu onaj isti lubin kojeg sam ja odabrao!”
Ova dogodovština jednog od najboljih hrvatskih poznavatelja ribe pokazuje da neodgovorni ugostitelji katkad varaju baš svakoga, pa i ljude koji se u ribe puno bolje razumiju od njih samih i njihova osoblja. Evo šest tipičnih primjera podvala u ribljim restoranima.
Ova je prevara najraširenija, ali i vrlo glupa, jer se lako prepoznaje. Prije tri i pol godine u jako skupom splitskom restoranu pripremili su nam veliku škrpinu s razlistanim, oštećenim mesom tipičnim za smrznutu ribu. Konobar nas srećom nije prepoznao, a vlasnik je ušao u restoran usred ručka. Još je gori slučaj kada restorani po nekoliko puta smrzavaju ribu koja je došla svježa ali je nisu uspjeli odmah prodati, pa je par dana kasnije reklamiraju kao svježu ribu. Jedan poznati zagrebački restoran prije petnaestak je godina zaradio ozbiljan novac na toj kriminalnoj praksi.
Slučaj gospodina Šuljića tipičan je primjer ribljih manekena. Restoran u vitrini drži najbolji ribu i škampe koji hodaju, a većini gostiju servira stariju ribu, uzgojenu ribu, smrznutu ribu i smrznute škampe. Gosti su u ovim slučajevima uglavnom nemoćni pa se moraju oslanjati na povjerenje u pojedini restoran .
Više od pola hrvatskih restorana koji tvrde da drže jadranske lignje zapravo će vam prodati uvozne oceanske smrznute lignje. Razlika u nabavnoj cijeni je velika, pa se ovdje radi o dosta brutalnoj prevari.
Ova je vrsta podvale usmjerena prema stranim turistima. Mnogi hrvatski restorani i danas škampe prevode kao shrimps. Shrimps su kozice, uglavnom drastično jeftinije od škampa. Siroti stranci često ne znaju što jedu pa se ni ne mogu buniti ako im kozice naplaćuju po cijeni škampa.
Ozbiljan gastronomski restoran prodavat će jastoge i hlapove isključivo ako su živi. Restoran koji prodaje smrznute i vakuumirane jastoge i hlapove naprosto treba ignorirati. Ili barem treba ignorirati taj dio menija.
Veleprodajno je tržište prepuno raznih zamrznutih filea bijele ribe koji završavaju na jelovnicima mnogih restorana srednje kategorije. Prvo, ti su filei uglavnom bezokusni. Drugo, zaista ne možete znati jeste li u fileu pohane grdobine dobili pravu grdobinu ili one smiješno jeftine pradavno zamrznute grdobine iz diskontnih dućana.
