Ovih smo dana u našem lokalnom Sparu u Banjavčićevoj ulici ugledali lijepo dizajnirane visoke plastične čaše s malim natpisom Noklica, te s nešto većom oznakom sadržaja: umak bolognese i gulaš. Nije riječ o smrznutim, nego o gotovim jelima koja se čuvaju u hladnjaku na odjelu sa sirevima i jogurtima, i koja samo treba podgrijati kod kuće.
Na Facebook stranici Noklice, koja se punim imenom zove Noklica Gourmet, doznali smo da je riječ o jelima bez konzervansa i umjetnih boja, što je svakako pohvalno. Pa smo danas u Sparu kupili čašu gulaša i čašu bolognesea. Obje čaše koštaju po 35 kuna, i sadrže 400 grama umaka.
Nažalost , Nokličini proizvodi zasad ništa ne valjaju. Bolognese, koji se sastoji od pedeset posto govedine i pedeset posto svinjetine, ima onaj grozan okus plastičnog povrća tipičan, recimo, za Barilline i Uncle Ben’s umake.
Još je gore što se bolognese dijelom bazira na temeljcu od povrtne juhe u prahu, dakle na jednoj od mnogih ekstenzija proizvoda poput Vegete.
No, najgore od svega jest što meso ima pjeskastu teksturu. Primjerice, kada probate Nokličin Bolognese možete zagristi mrkvu, što nije loše, pa čak i luk što jest loše (jer bi se luk morao rastopiti u umaku) ali uopće ne možete zagristi meso, jer je ono presitno mljeveno i jer se tijekom termičke obrade dezintegriralo. Nadalje, ne znamo kakvu su rajčicu koristili za umak, ali Nokličin Bolognese uglavnom nema okus po rajčici. Možda tek sasvim rubni.
Gulaš je ispao nešto bolje, zbog mekanih ali dovoljno čvrstih kockica govedine, koje doista asociraju na pravi gulaš.
Ali, u gulašu je luk ostao doslovno sirov, crvena se paprika uopće ne osjeti, dominantan okus ponovo dolazi od dehidriranog povrća (dakle, od proizvoda poput Vegete) dok je mesa uvjerljivo premalo. Naime, od 400 grama gulaša tek 23 posto otpada na meso.
Gastronomski gledajući, oba Nokličina proizvoda zasad su prilični promašaji, koji moraju otići na temeljiti popravni ispit žele li opstati na tržištu.
No, osim kulinarskih problema, zagrebačka tvrtka Noklica Gourmet suočava se i s problemima brendiranja. Nije, naime, jasno kome se oni obraćaju.
Ako ciljaju na masovnu publiku koja zanemaruje okuse, trebali bi biti jeftiniji i direktniji u ambalaži. Ako, pak , ciljaju na gurmane i normalne poštovatelje dobre hrane, ne bi se trebali reklamirati kao proizvod idealan za mikrovalne pećnice ili kao Užitak u trenu kako piše na njihovoj Facebook stranici, jer ljudi koji zaista vole hranu preziru bilo što, što se predstavlja kao užitak u trenu.
Noklica Gourmet zasad nam se čini kao jedan od brojnih amaterskih pokušaja ulaska na masovno tržište hrane i pića, onih ljudi koji zapravo ne razumiju hranu i piće. Ne znamo koji im je chef konzultant, ali taj gospodin ili ne spada među prvih sto hrvatskih kuhara, ili naprosto namjerno fuša.
Nokličin bolognese i gulaš tek su jedan u nizu zaista slabih domaćih gotovih ili polugotovih prehrambenih proizvoda.
Moramo konstatirati kako je žalosno što hrvatska prehrambena industrija, s kratkotrajnom iznimkom Štrumlove kolekcije iz zagrebačkog Palacea, nije uspjela razviti baš ni jednu zanimljivu liniju gotovih jela.
