U pola jedan ujutro, nakon što smo probali trinaest vina i pojeli prilično obilnu večeru, mislili smo da više nemamo snage za bilo kakvo ozbiljno kušanje. Do stola nam je, međutim, došao gospodin iz vinarije Milas, pa nam je natočio Blatinu iz 2012. školovanu u novom hrastu. Vino je bilo kremasto, raskošno, još uvijek voćno, s jakim intenzitetom aroma i okusa i s veoma čvrstom strukturom. Ukratko, zaista vrhunsko.
Milasova Blatina i Škegrina precizno stilizirana, čista, bogata i svježa macerirana Žilavka iz 2018. ne samo da su nas razbudile: radilo se o uvjerljivo najdojmljivijim vinima na jako zanimljivoj i poučnoj prezentaciji hercegovačkih vina u zagrebačkom restoranu ManO2, održanoj u subotu navečer.
Predstavljanje dvanaest hercegovačkih vinarija organizirala je Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine. Večera na kojoj su sudjelovali i brojni protagonisti zagrebačke medijske gastro scene, počela je s Domanom, pjenušcem od žilavke vinarije Crnjac Zadro.
Slijedila je jako dobra, svježa, lepršava, gotovo malvazijska Žilavka vinarije Ostojić iz 2020. godine i šira, nabildanija i alkoholnija Žilavka vinarije Anđelić iz iste berbe.
U drugom smo krugu probali odležanu Žilavku vinarije Milas iz 2016. godine, koja je zadržala još puno svježine i mladu Žilavku velike tvrtke Hepok, koja obrađuje više od 300 hektara vinograda.
Chardonnay sur Lie iz 2016. podruma Vukoje pokazala je da hercegovački terroir uspješno komunicira s internacionalnim sortama, dok je Chardonnay manastira Tvrdoš uz 2020. bio možda malo premlad.
Blatina Andrija iz 2018. lijepo je, tehnički besprijekorno vino koje naglašava voćnost te autohtone sorte. U moćnoj Blatini Teuta iz 2016. vinarije Čitluk možda se osjetilo previše hrasta, što je neobično jer se za Teutu, koliko znamo, koristi stari hrast.
Zadnji je krug sadržavao tri trnjaka: školovani i elegantni Carsus iz 2017. vinarije Škegro, gusto i snažno vino vinarije Nuić iz iste berbe i mladi, ultraintenzivni i divlji ali šarmantni Trnjak podruma Tolj iz 2020. koji je, naravno, još premlad, ali su nam ga natočili da vidimo kako izgleda mlado vino od ove prilično interesantne autohtone sorte.
Hercegovina ima mediteransku klimu, tri autohtone sorte i ambiciozne i vrijedne vinare od kojih su neki dosta beskompromisno orijentirani prema visokoj kvaliteti.
Osim toga, Hercegovina ima relevantnu vinsku tradiciju. Žilavka sa žutom etiketom starog, predratnog Hepoka prije rata masovno se izvozila u zapadnu Europu.
Sinoćnja prezentacija u Manu2 pokazala je da hercegovačke vinarije posjeduju zaista ozbiljan potencijal, i da zaslužuju mjesto na hrvatskom restoranskom i hotelskom tržištu, ali i u maloprodaji.
Chef Mana2 Hrvoje Kroflin sinoć je bio u velikoj formi. Chefovi visoke kuhinje načelno ne vole kuhati na masovkama. No Kroflinova velike sirove kozice s prahom mandarina ispale su perfektno: sirova lignja s bogatim, pikantnim escabecheom bila je briljantna, kao i rižoto s kavom i čvarcima, dok je mekana govedina uživala u umaku punom cvjetnih mirisa s garumom i crnim trubačima.
Ugođaj je bio toliko pun dobre energije da oko jedan ujutro mnogima nije padalo napamet otići kući.
