U Takenoku jedemo otkako se otvorio. Dakle više od petnaest godina. I nikad nam se nije dogodilo da smo potpuno sami u restoranu. Baš nikad do danas. U četvrtak 25. travnja između 12 i 13 sati nije ušao ni jedan gost. Doslovno. Okej, možda je riječ o nekom težem ekscesu koji se neće ponoviti.
Takenoko prilično dobro radi navečer. Međutim, ako u ozbiljan restoran u strogom centru Zagreba u prvih sat vremena servisa za ručak ne uđe baš nitko, bojimo se da nešto nije u redu. Sama hrana uglavnom je dobra do odlična. Ručali smo retro jela iz prvih dana Takenoka, valjda jedina koja su se održala na meniju: ljutu tajlandsku juhu i spring rollse.
Sirova tuna spada među najbolje u Zagrebu i Hrvatskoj, jer je Takenoko uz Tekku i Noel jedini gradski restoran za koji pouzdano znamo da plavoperku nabavlja iz famoznih uzgajališta u srednjoj Dalmaciji, gdje tunu kupuje i jedan Nobu.
Vinska lista je dobra, a ponuda piva s Pozojem i Risom uzorna za restoranske kriterije. Međutim, gostiju za ručak nema, barem ne ovaj četvrtak. Dok pišemo ovaj tekst prošlo je i 13 sati, a u restoranu i dalje nitko nije ušao. U 13 i sedam minuta napokon su se pojavile dvije gospođe.
Naravno da za ovaj neobičan slučaj moraju postojati i racionalna objašnjenja. Prije svega, vrijeme velikih i dugih poslovnih ručkova davno je prošlo. Ljudi žele ručati brže i jeftinije. Mnogi su spojili cijeli tjedan nakon uskršnjih praznika. Osim toga, Takenoko nije jeftin. Daleko od toga.
Vjerojatno bi bilo pametno da Takenoko razmisli o posebnoj ponudi za ručak. Mnogi veliki svjetski restorani, uključujući one s tri zvjezdice, već godinama nude specijalne, jeftinije jelovnike za ručak.
