Primjer genijalne babke, židovskog kolača iz Korice, potaknuo nas je da se pokušamo sjetiti je li ikad u Zagrebu, u novijoj, poratnoj povijesti, postojao židovski ili izraelski restoran. Gotovo da i nije.
Prije nekoliko godina u Tkalčićevoj se otvorio pa brzo zatvorio bistro Kako da ne, u kojem hrana naprosto nije valjala. Prije desetak godina u Margaretskoj je ulici kratko radila zalogajnica Lifestyle. Negdje u isto vrijeme novine su pisale kako grupa žena unutar zajednice Bet Israel priređuje polujavne ručkove tradicionalne, ali lokalne, a ne izraelske židovske kuhinje, te kako te gospođe razmišljaju o pokretanju restorana. Naposljetku, u Zagrebu se katkad organiziraju dani izraelske kuhinje, na kojima gostuju chefovi iz Izraela. I to je sve.
U Zagrebu, dakle, ne postoje ni židovski ni izraelski restorani (što nije isto; izraelska je kuhinja bliskoistočna) a naš jedini stvarni dodir s izraelskom kuhinjom čine bliskoistočni klasici poput falafela i humusa. Zanimljivo je, međutim, da su u Hrvatskoj široko dostupni kosher proizvodi svih mogućih vrsta hrane (osim mesa; kosher meso moralo bi se uvoziti, jer da bi meso bilo kosher, životinja mora biti ubijena posebnim postupkom, što se kod nas komercijalno ne radi).
Židovska zajednica Bet Israel na svojoj web stranici objavljuje listu kosher prehrambenih proizvoda koje certificira zagrebački rabin Kotel Da Don. Na listi za 2020. godinu nalaze se, naravno, sve voće, povrće i ribe (rakovi i školjke nisu kosher) kao i niz specifičnih industrijskih i zanatskih proizvoda, kojima je rabin Da Don dodijelio kosher certifikat. Tu su među ostalim Lagunina i Zvijezdina maslinova ulja, Beljski ABC sir, niz Mlinarovih kruhova, inćuni i srdele generala Gotovine, Barillina tjestenina, Podravkino konzervirano povrće, Franckovi čajevi , Kraševe čokolade, različiti maslaci, Heinzov kečap….
U Hrvatskoj, dakle, postoji vrlo mnogo sastojaka koji čine kakvu takvu bazu za otvaranje židovskog restorana. S obzirom na velik doprinos Židova hrvatskoj kulturi i svakodnevnom životu (pogledajte, primjerice, ploče s imenima arhitekata i graditelja u Donjem gradu) kao i na globalnu popularnost bliskoistočne hrane, zaista je neobično da u Zagrebu ne postoji ni židovski ni izraelski restoran.
