Nedavna proslava 90, rođendana samoborske krčme Gabreku potaknula nas je da se podsjetimo i zaista starih zagrebačkih restorana, onih starijih od pola stoljeća, koji su najveći dio svog postojanja bili otvoreni kontinuirano, i to na jednoj lokaciji. Budući da je prosječni restoranski život po trajanju puno bliže psećem nego ljudskom, takvih je restorana razmjerno malo.
Primjerice, glasovita zagrebačka gostioničarska obitelj Puntijar, koja se u Gračanima bavi ugostiteljstvom još od 19. stoljeća, svoj je sadašnji restoran otvorila tek 1987. pa stoga Stari Puntijar ne spada među najstarije zagrebačke restorane. Staru Vuru u podrumu Muzeja grada Zagreba ne možemo pak smatrati trajno aktivnom, jer se u svojoj dugoj povijesti prečesto zatvarala, mijenjala koncepte i vlasnike.
Uvjerljivo najstarijim restoranom u Zagrebu uobičajeno se smatra Okrugljak na Mlinovima, koji je otvoren još 1913. godine i koji je do danas uspio ostati relevantna gradska institucija. U proteklih četvrt stoljeća Okrugljak je u vlasništvu Bože Crnjca, veterana hrvatske restoranske industrije. Međutim vlasnici Skenderice na Remetama mogli bi osporavati Okrugljakovu titulu najstarijeg zagrebačkog restorana, na temelju činjenice da je njihov predak Antun Skender otvorio izletište Remetski brijeg još 1912. godine. Skenderica je, doduše, već dugo poznatija po Milanu Bandiću koji ondje često slavi rođendane nego po svojoj tradiciji.
Desetljeće kasnije, 1923. godine otvorena je Lašćinska klet obitelji Ferenčina, koja i danas sasvim dobro posluje. Superpopularni Vinodol pod sadašnjim imenom radi dulje od sedamdeset godina, a Dražen Boban preuzeo ga je prije 16 godina. U tom je razdoblju Vinodol od drugorazredne gostionice postao jedan od najvažnijih i najuspješnijih zagrebačkih restorana. Zanimljivo je da su u prostorima današnjeg Vinodola u Teslinoj svojedobno bile smještene konjušnice baruna Nikolića, pa su konji jedan od vizualnih simbola restorana.
U Teslinoj se ulici nalazi Korčula, zadnji preživjeli zagrebački riblji restoran stare škole. Korčula radi već 65 godina, no u posljednjih je desetak postala prilično irelevantna. Ista ocjena vrijedi i za Trnjanku, svojedobnu ambasadu janjetine u Zagrebu, koja je otvorena 1963. godine. Gračanka na Gračanskoj cesti otvorena je 1965. godine. Ova tipična nacionalna gostionica novi je uzlet doživjela prije petnaestak godina kada ju je preuzeo poznati chef Goran Albini Kamanjo koji je Gračanki dodao svoje ime. Nažalost, ni Kamanjo već dugo nije u naponu snage.
Dvije godine poslije Gračanke, u svibnju 1967. osnovano je izletište Pri Schlosserovim stubama, koje su uskoro svi gosti prozvali Kod Pere, po legendarnom utemeljitelju Peri Miladinu. Restoran sada vodi Miladinov sin Ivica. Naposljetku, recimo da preživjelim veteranom zagrebačke restoranske scene možda možemo smatrati i Plavi 9. Naime, na adresi u Zvonimirovoj ulici 83 na kojoj se danas nalazi ova simpatična zalogajnica, prije točno 65 godina otvoreno je ugostiteljsko poduzeće Zagrebački plavi s istoimenim restoranom. Restorani ne žive dugo. Stoga je dobro s vremena na vrijeme podsjetiti na iznimke.
