Čini se da članovi Nacionalnog stožera civilne zaštite ne posjećuju restorane. Jer da članovi Nacionalnog stožera posjećuju restotane, znali bi da se u restoranima ne pušta glasna glazba, da gosti u restoranima ne viču i ne naginju se jedan preko drugog kako bi mogli normalno komunicirati. U 95 posto hrvatskih restorana, ne računajući one sa živom glazbom, muzika je diskretna, a gosti razgovaraju normalnim tonom, bez podizanja glasa Utoliko je prijedlog Stožera da se glazba u restoranima stiša potpuno besmislen.
Predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak apsolutno je u pravu kad kaže da bi tiša glazba značila da glazbe u restoranima zapravo nema. Okej, može se špekulirati jesu li autori ovog genijalnog prijedloga zapravo mislili na klubove i kafiće pa su usput uključili i restorane kako ne bi ispalo da su restorani privilegirani.
No, i u tom je slučaju prijedlog potpuno besmislen, budući da klubovi žive od glazbe: klub bez glasne glazbe ne mora se ni otvarati. Nacionalni stožer i ovim je prijedlogom demonstrirao nekompetentnost u pitanjima koja nisu striktno medicinske naravi. Šteta.
