U svom domu u Bassanu del Grappa kraj Vicence u 91. je godini umro Giuseppe Nardini, vlasnik najstarije talijanske destilerije čije je ime sinonim za talijanske premium grappe. Obiteljsku destileriju je 1779. u Bassanu osnovao Bortolo Nardini. I danas se nalazi na istom mjestu kraj mosta Ponte degli Alpini i oboje su simboli Bassana. Giuseppe Nardini cijelog je života nosio nadimak “il re della grappa”. Nardini grappe drže više od 25 posto tržišta, dok se proizvodnja od 4 milijuna boca godišnje izvozi u cijeli svijet. Rođen 1927. Giuseppe Nardini je diplomirao ekonomiju, više od 50 godina bio na čelu povijesne destilerije, jedno je vrijeme bio predsjednik Bance Popolare di Vicenza i predsjednik Udruženja industrijalaca Vicenze. Osnovao je vodič Locali Storici, specijaliziran za povijesne restorane, vinarije i gostionice, mjesta koja su izgradila talijansku kulturu ugostiteljstva, i predsjedavao Akademijom talijanske kuhinje (Accademia della Cucina Italiana). Godine 1964. obitelj je otvorila novu destileriju u Monastieru koja je, poput stare, koristila kontinuiranu vakumsku destilaciju, dosta naprednu tehnologiju za ono vrijeme. S rimskim arhitektom Massimilianom Fuksasom prije osam godina projektirali su novi dio destilerije i posebnu instalaciju Nardini Bolle, posvećenu alkemiji destilacije, koja je postala jedna od turističkih atrakcija Bassana.
Nardini Bolle Massimiliana Fuksasa i stara grapperia (dolje)
Giuseppe Nardini po mnogočemu je bio posebna figura u povijesti ove obitelji. “Za Dottor Giuseppea, definicija kralja grappe je preuska. On je ujedinjavao jedinstvenu kombinaciju povijesti, tradicije, identiteta, modernosti i finoće. Ime Nardini bilo je i još jest jedan od najjačih simbola Veneta u svijetu,” rekao je predsjednik Veneta Luca Zaia u izjavi povodom Nardinijeve smrti. Jedna od najupečatljivijih, pokazalo se i najboljih stvari koje je Nardini napravio za života, bilo je prekidanje višestoljetne tradicije nasljeđivanja destilerije po muškoj liniji. Nardini je 2015. posao predao svojoj kćeri Cristini. Bio je to prvi put od 1779. da je na čelu Nardinija žena. Izuzetak je bila tek 1943. kada je umro bratić Nardinijeva oca koji nije imao sinova, pa je svoje dionice ostavio kćeri Mariji Elisabetti. Nakon toga su tri žene postale suvlasnice destilerije, ali nisu sudjelovale u vođenju posla. Kao i mnoga djeca u ovakvim obiteljima, Cristina je morala napustiti obitelj i destileriju da bi se vratila.
Cristina i Giuseppe Nardini
Roditelji su je školovali u Veneciji, Americi i Milanu, radila je kao financijska konzultantica, u PR-u i kao grafička dizajnerica. Njezina želja da se vrati u Bassano, rekla je u jednom intervjuu, sretno se poklopila s potrebama firme. “Uvijek sam mislila da ću ovo raditi ako se moja ideja nije uklapala u obiteljsku tradiciju,” rekla je Cristina Nardini. Pod njenim vodstvom Nardini je značajno modernizirao način rada, potpuno su promijenili komunikaciju s javnošću, izišli na društvene mreže, Cristina je uspostavila važne veze s umjetničkim svijetom. Tvrtku vodi s tri bratića. “Bortolo Nardini je više od tvrtke,” kaže Cristina Nardini “Ona je ujedno i povijest i mjesto susreta naše velike obitelji. Nedjeljni jutarnji aperitiv u grapperiji kraj mosta nam je obvezni ritual. Još se sjećam kako su nono i tata mirisali na kominu kad su se navečer vraćali kući iz destlierije. Grappa je svaki dan bila na stolu, miješali smo je u vruće mlijeko kako prirodni lijek za prehladu.” Talijanske povijesne institucije poput Nardinija izuzetno su važne za cjelokupnu svjetsku gastronomiju, kao veza s poviješću i zaboravljenim znanjima i kao nositelji kulture i kontinuiteta na kojima se danas grade nove vrijednosti.
