Njemački list Süddeutsche Zeitung jučer je objavio da je 19. svibnja u Bavarskoj umro Meinhard Görke, poznatiji kao Hardy Rodenstock, kontroverzni njemački kolekcionar vina koji će ostati upamćen kao akter jedne od najvećih vinsikih prevara.
Rodenstock se obogatio u glazbenoj industriji, kao menadžer njemačkih zvijezda zabavne glazbe. Preko veza koje uspostavio zahvaljujući jednom njemačkom vinskom časopisu, počeo je ulagati u neprikosnovena bordoška slatka vina Chateau d’Yquem koja tada nisu bila u modi među kolekcionarima. Na vinskoj sceni postao je poznat krajem 80-tih, kada su se na kušanjima vina iz njegove zbirke počele pojavljivati neke od najfamoznijih i najrjeđih berbi i etiketa. Svjetski poznat postao je 1985. kada je objavio da je u Parizu pronašao nepoznatu količinu Chateau Lafitea, Chateau d’Yquema i Branne-Moutona (kasnije Mouton Rothschild) iz 1784. i 1787. Boce su, tvrdio je Rodenstock, bile označene inicijalima Th.J. što je impliciralo da su pripadale američkom predsjedniku Thomasu Jeffersonu, strastvenom ljubitelju vina.
Priča o “Jeffersonovim bocama” postala je javna senzacija. Rodenstock je 5. prosinca 1985. jednu bocu Lafitea i 1878. dao na aukciju u Christie’s. Christopher Forbes kupio ju je za 105.000 funti. To je još uvijek najveći iznos ikad plaćen za jednu bocu vina.
Tijekom 80-tih i 90-tih Rodenstock je organizirao nekoliko spektakularnih kušanja. U Münchenu je 1989. tako priredio kušanje vertikale 125 berbi Chateau d’Yquema. Prisustvovali su tadašnji vlasnik vinarije Alexandre de Lur Saluces, Masters of Wine Michael Broadbent i Jancis Robinson (koja je dvadetaljno opisala u svojim memoarima Tasting Pleasure/Confessions of a Wine Lover), slavni vinski kritičar Robert Parker, vlasnik bordoškog Chateau L’Eglise Clineta Denis Durantou, legendarni talijanski vinar Angelo Gaja i Georg Riedel, vlasnik najuglednije svjetske kuće za proizvodnju vinskih čaša. Jancis Robison o jednom je tom događaju pisala i na svom blogu.
U lipnju 1985. šest mjeseci prije aukcije Lafitea u Christie’su, prisustvovala sam tastingu u Chateau Mouton Rotschildu u Bordeauxu, na kojemu je, kako su nam rekli, otvoreno prvo crno vino iz “Jeffersonove kolekcije”, Branne Mouton iz 1787. Unuk baruna Philippea de Rotschilda jednu je čašu odnio u njegovu bolesničku sobu iznad kušaonice, i barun je bio oduševljen. Njegov šef podruma Raoul Blondin očekivao je ocat, pa ga je neočekivano ugodan okus vina jako uzbudio. Michael Broadbent iz Christie’sa predvidio je da će vino biti “malo kiselo, pomalo mrtvo”. Ali kad smo zajedno s Hardyjem Rodenstockom i grupom njemačih ljubitelja vina rastočili tamno smeđu tekućinu, bouquet je u čaši počeo rasti. Okus vina gotovo da je stvarao dojam da je u njega dodan port, bilo je toliko vitalno i bogato. Nesumnjivo prekrasno vino.
Nekoliko godina nakon čuvenog tastinga, neki su sommelieri počeli javno postavljati pitanja o autentičnosti Rodenstockovih vina. Masters of Wine David Peppercron i Serena Sutcliffe bili su na dva Rodenstockova tastinga 1989. i 1990. na kojima su se otvarali imperiali Petrusa iz 1920-tih i 1930-tih. Petrusov vlasnik Christian Mouieix rekao je da je “dosta nevjerojatno” da je Petrus u tim berbama buteljirao vina u šestolitarski format imperiala. Štoviše, Moueix je tvrdio da bi svaki format osim standardne boce prije 1945. trebao biti sumnjiv.
Veliki američki kolekcionar vina, donedavno jedan od najvećih Trumpovih financijera Bill Koch, 2005. je u bostonskom Muzeju lijepih umjetnosti pokušao izložiti četiri svoje “Jeffersonove boce” Lafitea i Branne-Moutona. Kad je muzej provjerio autentičnost, otkriveno je da trag njihova porijekla prestaje kod Rodenstocka. Koch je zatražio provjeru autentičnosti boca, i pokazalo se da je vjerojatno riječ o falsifikatima. Koch je tužio Rodenstocka. Burni proces trajao je do 2008. jer je Rodenstock ignorirao pozive sudova i odvjetnika iz Amerike. Kad nije uspio dobiti odštetu od Rodenstocka, Koch je tužio Royal Wine Merchants, tvrtku koja je posredovala u prodaji spornih imperiala iz Rodenstockove zbirke. Robert Parker je i prije bilo kakvog sudskog zaključka optužio Royal Wine Merchants da prodaju falsificirana vina.
Sam Rodenstock se uspješno izvukao iz svega. Do smrti je tvrdio da su sve optužbe protiv njega izmišljene, ali nije pokušavao dokazati svoju nevinost. Njemački časopis Der Stern Rodenstocku je ponudio plaćenu provjeru autentičnosti jedne od “Jeffersonovih boca” ali je Rodenstock to odbio. Preko noći se povukao s vinske scene i prestao je putovati izvan trokuta München- Kitzbühel-Marbella.
U međuvremenu, izbio je najveći skandal s vinskim prevarama svih vremena i pažnja javnosti skrenuta je na Tajvanca Rudyja Kurniawana (cijelu priču o Kurniawanu i njegovoj prevari možete pročitati OVDJE). Protiv Rodenstocka nikad nije podnesena nijedna kaznena prijava, u Americi, ali u Njemačkoj ga je za prodaju lažnih vina tužio bivši prijatelj i kupac Hans Peter Frericks. Njemački sud Rodenstocka je proglasio krivim, a slučaj je u fazi žalbe riješen izvansudskom nagodbom. Jedan je Sotheby’sov specijalist nakon inspekcije Frericksova podruma utvrdio da je pun falsifikata i da je Frericks zaista prevaren. U vinskim prevarama pravi razmjeri štete nikad se ne otkriju do kraja. Rodenstock je svojom šutnjom po svoj prilici zauvijek spriječio da se otkrije istina o njegovu slučaju. Bit će upamćen kao čovjek s kojim je završilo doba nevinosti na kolekcionarskoj sceni. Benjamin Wallace 2009. je objavio knjigu The Billionaire’s Vinegar temeljenu na istrazi o “Jeffersonovim bocama.” Will Smith je 2012. otkupio prava na film po knjizi u kojemu ge Rodenstocka trebao glumiti Brad Pitt. Glavnu ulogu kasnije je preuzeo Matthew McConaughey. Film je zapeo u produkciji.
