U petak oko tri popodne Esplanadin Bistro bio je skoro potpuno pun. U petak je, naime, počeo 13. Tjedan restorana, a Bistro je tradicionalno jedan od najpopularnijih lokala koji sudjeluju u toj manifestaciji. Čini se da Zagrepčani ne porpuštaju pojesti kompletan ručak u Esplanadi za sto kuna. Redoviti dnevni meni u Bistrou košta, inače, 140 kuna. Osoblje Bistroa ovaj se puta osobito potrudilo, pa je goste Tjedna restorana odlučilo počastiti čak i s Black Angusom: dakle, steak od Black Angusa, plus predjelo, plus desert jednako 100 kuna.
Mora se priznati da se radi o sjanoj vriednosti za novac, na kojoj Esplanada neće mnogo zaraditi, i koja ustvari Esplanadi nije potrebna. Hotel je ionako prepun, a Bistro već dulje vrijeme vrlo solidno posluje. Čini se da Le Bistro nastavlja sudjelovati u Tjednu restorana kako bi dodatno unaprijedio imidž najboljeg zagrebačkog hotela među našim sugrađanima. Što je, strateški gledajući, ispravno.
La Bistro je, međutim, jedan od samo šest ili sedam zanimljivih restorana koji su odlučili ne odustati od Tjedna restorana. Među 87 ukupno prijavljenih lokala, većina su loši ili nevažni. U Zagrebu, u kratku grupu boljih i važnijih, moramo uvrstiti još Agavu, Asiu T House, Asiu Gold, Balon i Voncimer. Osim Agave, motivi svih drugih su jasni: radi se o restoranima koji se još bore za publiku (Asia Gold sjajno radi za ručak, ali je prazna navečer), pa se nadaju da će od velikog broja gostiju koji će ih posjetiti tijekom Tjedna restorana, dio nastaviti dolaziti i kasnije.
Kad je, pak, riječ o restoranima izvan Zagreba, osim međimurske Male hiže, nismo uočili niti jedno značajnije ime. Na Kvarneru, u Splitu i u Dubrovniku Tjedan restorana ni nakon punih šest gotovo da nije zaživio. U Zagrebu , pak, nema Carpaccia, Mana 1 i 2, Takenoka, Tekke, Apetita, Dubravkina puta, Noela, Okrugljaka, Ab Ova, Baltazara, Royal Indije, Malog bara, pa čak ni manjih lokala u proboju, poput Pod zidom (koji je sudjelovao na prošlom Tjednu) ili Louiea; nema, dakle, skoro kompletne prve i druge lige.
Vlasnici restorana odustali su od Tjedna restorana iz dva razloga. Prvo, ustvrdili su da se gosti koji ih posjećuju tijekom tih desetak dana uglavnom ne vraćaju. Nema, dakle, stvarnog promotivnog efekta.
Drugo, Tjedan restorana restoranima ne donosi nikakvu ozbiljniju zaradu: najčešće posluju s nulom ili s malom zaradom I treće, kako bi troškove zbili u stotinjak kuna, restorani pretežno moraju smanjivati porcije što hrvatska publika, kako znamo, zapravo ne voli. Podrazumijeva se, također, da tijekom Tjedan restorana gosti ne mogu računati na najvažnija jela iz pojedinih restorana (Esplanadin Black Angus je iznimka), pa tako primjerice u kineskim restoranima neće dobiti pravu patku nego pačji batak.
S druge strane, ovih će dana narasti potrošnja tovljenih brancina, kao i smrznutih ribljih filea. Očito je dakle da Tjedan restorana u sadašnjoj formi zapravo ne reprezentira svoje sudionike u najboljem svjetlu. Što je sve šteta, jer je riječ o odlično zamišljenoj manifestaciji koja se već dugo vremena održava u velikim svjetskim gastronomskim središtima.
