Neven Kepeski, vlasnik zagrebačke izdavačke kuće Media Bar, jedan je od najvažnijih hrvatskih novinskih urednika unatrag više od trideset godina. Kepeski je, među ostalim, utemeljio nevjerojatno uspješni tinejdžerski magazin OK, ali se dokazao i kao vrhunski profesionalac u političkom novinarstvu, dok je suuređivao Globus, i to u Globusovim najuspješnijim godinama. Kepeski je u prvom desetljeću ovog stoljeća odradio niz važnih zadataka za Jutarnji list, u vrijeme kad je Jutarnji imao deset do petnaest puta veću nakladu nego danas. Neven Kepeski koji je, usput govoreći, 1982. osnovao Psihomodo Pop i napisao njihove najbolje rane pjesme, zadnjih godina vodi izdavačku tvrtku Media Bar, koja objavljuje knjige. Klasične knjige na papiru.
Neke od knjiga Media Bara spadaju među najtiražnija izdanja suvremenog hrvatskog izdavaštva, uključujući bestseler Ima li života prije smrti, uglednog zagrebačkog psihijatra Roberta Torrea. Torre, koji je umro 2021. godine, išao je s Kepeskim u razred u Križanićevoj gimnaziji u Zagrebu.
Stanley Tucci slavni je glumac, koji je među ostalim velikim angažmanima glumio u Julie and Julia, Vrag nosi Pradu i Čast Prizzijevih, i jednom od kultnih filmova o restoranima Velika noć. Stanley Tucci, 62 godišnji talijanski Amerikanac, osvojio je pet Emmyja, dva Golden Globea, Baftu, Tony i nominaciju za Oscara. Stanley Tucci, tko zna zašto, u zadnjih se nekoliko godina odlučio posvetiti hrani. Pa je za CNN snimio serijal Searching for Italy koji nije doživio drugu sezonu, i snimajući svoje recepte postao zvijezda TikToka s 1,4 milijuna followera.
Tucci je izdao i knjigu Taste: My Life through Food, koju je Kepeski nedavno objavio pod imenom Okus. Tuccijeva knjiga prilično je zabavna i lakočitka. Ona, naravno, kao i u većini sličnih slučajeva kad se svjetski celebrityji prihvate pisanje o hrani nema nikakve veze s ozbiljnom gastronomijom: skoro svi Tuccijevi recepti duboko su pogrešni a njegovo istraživanje porijekla pojedinih klasičnih talijanskih jela neobično je površno. Što, međutim, nije osobito važno, jer nitko zaista zainteresiran za hranu neće pokušati kuhati bilo što po receptima Stanleya Tuccija ili drugih holivudskih zvijezda. Tuccijeva knjiga relevantna je i privlačna zbog dvije bitne činjenice.
Prvo, Tucci briljantno, doslovno plastično opisuje prehrambene navike američkog tinejdžera koji 50-tih odrasta u talijansko-američkoj obitelji. Taj je dio knjige visoka sociologija. Drugo, Tucci piše naglašeno autoironično, pa knjiga nije sentimentalna većbrutalno zabavna. Stoga Tuccijev Okus možemo toplo preporučiti kao idealno štivo za plaže, kafiće, avionske letove ili proučavanje apetita mladih Amerikanaca, koji konzumiraju barem 6000 kalorija masti i ugljikohidrata dnevno ali se svejedno ne debljaju. Okus je zanemariv kao knjiga o gastronomiji, ali izvrstan kao duhovita literatura o odrastanju kroz hranu u američko talijanskoj populaciji.
