Prije dvadeset i više godina redovito smo kupovali u ribarnici Tuljan u Palmotićevoj (u tom se prostoru sad nalazi solidni antikvrijat). Kako smo u Tuljanu bili stalni kupci, često smo ćaskali s prodavačima čekajući da nam očiste ribu. Pa su nam prodavači katkad spominjali svoje poznatije klijente.
[adsense_content_v2]
Jedna od najpoznatijih bila je legendarna gospođa Chen, vlasnica grupe restorana Asia. Gospođa Chen redovito je svakog tjedna kupovala između petnaest i dvadeset kilograma živih škampa. U zagrebačkim azijskim restoranima već jako dugo nema škampa. Svi osim Takenoka koji povremeno dobiva škampe, rade s raznim vrstama kozica.
Asia na Zvijezdi, međutim, čak i u dostavi radi s pravim škampima, u što smo se i danas uvjerili. Oko jedan popodne došli smo nenajavljeni pred Asiu i naručili škampe Asia. Škampi Asia jedino su jelo u tom restoranu koje se priprema od cijelih škampa, a ne od repova škampa. Pola sata kasnije doma smo donijeli aluminijsku posudu prepunu manjih do srednjih škampa u umaku od čilija , kikirikija, zrna korijandera i sitno sjeckanog povrća.
Umak je zanosno mirisao po iskuhanim ljušturama škampa. Teksturalno gledajući, radi se o nekoj vrsti kineskih škampa na buzaru: ljuske repova najmanjih škampa bile su toliko mekane da smo repove mogli jesti cijele, bez skidanja oklopa. Meso većih škampa koje smo, naravno, čistili, bilo je perfektno slatko, sočno i mekano, što je sve još jednom pokazalo da škampi dobro podnose zamrzavanje.
Naravno, ovdje se ne radi o vrhunskim škampima kakve očekujete u ozbiljnom fine dining restoranu ili u poštenom ribljem restoranu. S jedno pola škampa nisu, primjerice, odstranjena crijeva, a meso nije bilo čvrsto i elastično kao kod svježih kvarnerskih škampa. Ali, škampi Asia koji koštaju 260 kuna za porciju od petnaestak rakova, jedan su od sasvin rijetkih primjera jela od škampa koja se mogu dobiti u dostavi. Utoliko Asia zaslužuje respekt.
