Da se razumijemo, nikada, ali baš nikad ne koristimo Vegetu. Ne držimo je, niti smo je ikad držali kod kuće. Naprosto, smatramo da ta vrsta dodatka hrani nema što tražiti u današnjem kuhanju. Vegeta, koju je izmislila Zlata Bartl prije šezdesetak godina vjerojatno je odigrala vrlo značajnu ulogu u modernizaciji hrvatskog i jugoslavenskog obiteljskog, kao i restoranskog kuhanja. Prije mnogo, mnogo godina Stevo Karapandža, prvi hrvatski celebrity chef, s Oliverom Mlakarom vodio je petminutnu TV emisiju Male tajne velikih majstora kuhinje koju je sponzorirala Vegeta, pa je tako Karapandža Vegetu stavljao u sva moguća jela, koja je priprremao pred kamerama, osim valjda u kolače. A Karapandža je zaista bio odličan kuhar.
Današnji chefovi bježe od Vegete pod svaku cijenu. Goran Albini Kamanjo jedini je ambicozniji kuhar kojeg poznjemo, koji nam je priznao da koristi Vegetu. S druge, pak, strane, Ana Ugarković prije sedam ili osam godina izjavila je za Slobodnu Dalmaciju kako nipošto ne želi upotrebljavati Vegetu, i kako ne poštuje kuhanje s Vegetom Isto su jutro panično zvali iz Podravke, moleći prostor za odgovor. Nervoza Podravkinih menadžera bila je sasvim normalna za starinsko razumijevanje medija. Vegeta je njihov najvažniji prozivod, i oni su ga željeli zaštititi pod svaku cijenu. Da su bili medijski malo pismeniji, momci iz Podravke rekli bi, primjerice, kako savršeno razumiju gospođicu Ugarković, ali da bi im bilo drago kad bi ona poslušala njihove argumente. Pa bi tako potaknuli chefovsku raspravu o Vegeti, što im nikako ne bi moglo škoditi.
Vegetu,dakle, ne koristimo niti poznajemo bilo kojeg profesionalca (osim Albinija Kamanja) koji upotrebljava Vegetu. Međutim, u subotu 14. siječnja navečer još smo se jednom uvjerili kako je Vegeta već davno postala svjetski fenomen, te da su razgovori o Vegeti odavno prešli hrvatske granice. Food Network je, naime, jučer pred ponoć emitirao jednu od epizoda serije Diners, Drive Ins and Dives, u kojoj Guy Fieri, ne osobito cijenjeni američki kuhar i TV voditelj, obilazi razne američke krčme i fast foodove, pa opisuje kako se ondje kuha.
Pa je tako Fieri posjetio i Café Polonia u Bostonu, gdje mu je vlasnik i kuhar, Poljak rodom, pokazivao kako priprema pirogi. Poljak je u nadjev za pirogi dodao Vegetu, a Fieri je prokomentirao kako je Vegeta kultni istočnoeuropski začin. Bilo je to peti put da u Diners, Drive Ins and Dives naletimo na lokalne gostioničare koji svoje omiljeno jelo ne mogu zamisliti bez Vegete. Osim što je popularna u ponekim američkim zalogajnicama, Vegetu se može sresti i na posve neobičnim europskim lokacijama
Primjerice, prije tri godine proveli smo bar sat vremena u fantastičnoj trgovini sa začinima na arapskoj tržnici u Marseillesu, odmah iznad Stare luke. Uživali smo u desetinama vrsta čilija, korijandera, kurkume, sumaca, ras el hanouta, sezama i tko zna sve čega. Većina začina prodavala se iz velikih jutenih ili papirnatih vreća, košara i zdjela. Tek je na policama iznad blagajne bilo poslagano nekoliko pakiranih začina. Među njima i Vegeta.
Vegetu je, također, moguće naći na delikatesnim odjelima austrijskih i njemačkih supermarketa. O njenoj popularnosti u istočnoj Europi da ne govorimo. Tijekom osamdesetih godina jedna naša rođakinja iz Čehoslovačke kupovala je u Zagrebu Vegetu na kilograme, pa je preprodavala u Brnu. Vegeta je, dakle, bez obzira na njenu danas minornu kulinarsku vrijednost, autentični međunarodni prehrambeni fenomen. Budući da kriteriji kvalitete prehrane iz dana u dan rastu, Podravkini menadžeri i tehnolozi morat će pronaći moderniju, drukčiju formu i sadržaj Vegete. Bez obzira na popularnosti i nostalgične adute brenda, usoljeno dehidrirano povrće dugoročno ne može dobiti bitku protiv globalnog trenda raznolike, svježe i zdrave hrane.
