Splićanin Hrvoje Zirojević posve je netipična kuharska zvijezda. On, naime, ne pati od prenaglašenog ega. Hrvoje Zirojević tih je, miran čovjek koji sluša blues, koji nikad ne odbija medije ali vidljivo ne želi postati medijska zvijezda, i koji kuha toliko dobro da bi čovjek pomislio kako je Zirojević završio neku od čuvenih svjetskih kulinarskih akademija, da bi zatim radio u bar pet restoran s dvije do tri Michelinove zvjezdice. Ništa od toga, međutim, nije točno.
Zirojević nije završio CIA u, niti je radio u Le Gavrocheu ili kod Martina Berasateguija. Gospodin Zirojević kuhao je u poznatim splitskim restoranima poput Bobana i Noštroma, gdje ipak nije mogao naučiti sve ono što zna danas. U čemu je onda tajna Zirojevićeva uspjeha? U iznimnom talentu, koji chefu Laganinija omogućuje perfektno slaganje okusa i tekstura, i golemom radu koji je Hrvoja Zirojevića učinio tehnički superiornim.
Hrvoje Zirojević postao je međunarodno priznati chef, a restoran u kojem kuha, Laganini na Palmižani, jedno od The mjesta na Jadranu, prije svega zahvaljujući njegovu znanju. No, ovaj chef s neobično senzibilnom rukom za sirovu ribu, rakove, ježince i školjke, nedavno je javno govorio o tome kako bi želio otvoriti svoj restoran, s tridesetak mjesta, gdje bi se mogao baviti još višim rangom gastronomije. Jedva čekamo.
