Riječka O’Hara postoji već nekoliko godina i centru Rijeke je predstavila pizzu napoletanu. Koliko nas sjećanje služi, u početku je O’Hara bila fokusirana samo na pizze, koje su za riječke pojmove bile jako dobre. Čini se da su ta vremena davno iza ove nekad korektne pizzerije.
Tako smo se danas odlučili provjeriti kakvo je stanje ove važne pizzerije ne samo za Rijeku, već i za cijelu Hrvatsku. Sam pogled na jelovnik ne budi optimizam. O’Hara je odlučila, valjda kako bi privukla što veći broj naivnih gostiju, proširiti jelovnik na standardna jela kakva možete naći u svakom prosječnom lokalu. Tako uz glavni jelovnik na kojem se nalaze pizze, postoji i dodatni jelovnik gdje možete pronaći sve i svašta.
Tu se nalaze ćevapi, pržene lignje, tortilje, rumpsteak, tjestenine s plodovima mora i tako dalje. Sve bez ikakvog fokusa i konkretne ideje. Bilo bi logično da se tu nalaze klasična talijanska jela i da je meni orijentiran na talijansku kuhinju, to bi priličilo pizzeriji.
Za početak smo htjeli naručiti po čašu rosea, no O’Hara nema tiskanu vinsku kartu nego konobar govori sve šta imaju, što zna biti prilično nezgodno. Tako smo dobili mlaki Krauthakerov rose, a vino nisu natočili pred nama. Apsolutno svaki restoran koji drži do sebe i svojih gostiju bi trebao točiti vino pred gostima.
Nakon što smo naručili dvije pizze, uslijedilo je čekanje od 45 minuta. Bit će da je kuhinja zauzeta sa drugim jelima koja nisu pizze, jer su dolazila svima osim nama. Usput, nismo vidjeli da je itko pored nas jeo pizzu. U pizzeriji koja peče napoletanu to je dosta žalosno.
Nakon što smo napokon dobili pizzu, opet je uslijedilo razočarenje. Klasična margherita napoletana imala je previše gusto tijesto, doslovno je podsjećala na pizza kruh koji se nudi u restoranima niže klase. Druga pizza sa salamom romagnolom jedva da je imala okus salame. Ekstradjevičansko maslinovo ulje koje ide u obje pizze nije se moglo pronaći ni u tragovima, a čini nam se i kako je grana padano koji O’Hara koristi najjeftiniji već naribani iz vrećice. Pizze su bile korektno pečene i može se vidjeti uzoran leopardov uzorak po visokim rubovima. Osim toga nemamo previše riječi hvale. Na pizzu smo pokušali dodati okusa stavljajući bezimeno maslinovo ulje koje je bilo na stolu, no možda bolje da nismo.
O’Hara se očito odlučila na tipičan pristup ugostiteljstvu gdje kuhinja mora kuhati svakakva jela kako bi zadovoljila što veći broj gostiju. Riječ je o potpuno pogrešnom pristupu. O’Hara bi trebala izbaciti sva jela koja nisu pizze, uvesti nekoliko klasičnih tjestenina i poraditi na kvaliteti svojih glavnih jela, što je dakako pizza.
Problem je još veći ako se uzme u obzir da je O’Hara i u ovako lošoj formi jedna tri ili četiri najbolje pizze koje možete pojesti u Rijeci. Nadamo se da će neka etablirana zagrebačka pizzerija uočiti ovaj problem i pokušati otvoriti riječku ekspozituru. Zasad su Riječani osuđeni na lošu pizzu.
