Lokalna kuhinja podrazumijeva poznavanje lokalnih sastojaka i lokalne kulture. Čak i kad je riječ o nelokalnim žanrovima, poput sushija. Slavonski chef Saša Pribičević došao je na Mali Lošinj prije skoro pet godina. Ondje je, u hotelu Bellevue, vodio senzacionalan japanski restoran Matsunoki. Matsunoki je uz zagrebačku Tekku postao uvjerljivo najbolji sushi restoran u Hrvatskoj.
Matsunoki Saše Pribičevića postao je poznat po neobičnim sastojcima za nigiri, poput toplih repova još maloprije živih škampa.
Pribičevićev nigiri sa škampima uvjerljivo je najoriginalniji sushi ikad napravljen u Hrvatskoj. A ni nigiri s foie gras bitno ne zaostaje, premda nije imao lokalnu narav.
Chef Pribičević više ne radi u Matsunokiju. Danas nam je rekao da su se njegovi pogledi na gastronomiju razišli sa stavovima kompanije, lošinjske Jadranke, koja drži Matsunoki u odličnom hotelu Bellevue. Pa je Pribičević otišao. Zamijenio ga je neki internacionalni korporacijski chef iz Turske.
Kult Plave Kamenice jako podržava dolazak velikih stranih restorana u Hrvatsku, jer oni donose zvjezdice, imidž, novu publiku i visoke profesionalne standarde. Međutim, dovođenje globtroterskih korporacijskih kuhara u ambicioznije hrvatske restorane čista je katastrofa, jer oni prirodno ubijaju lokalnost, naprosto zato što je ne mogu razumjeti i zato što se nikad nisu bavili lokalnom kuhinjom; netko tko je karijeru proveo između Dubaija, Hong Konga i sada Jadrana (ovo je model, a ne konkretan primjer) ne može kuhati lokalno bez obzira na to što ima jednu od brojnih Zuma u CV-u.
A kome, zapravo, treba antilokalna kuhinja na tako jedinstvenom mjestu kao što je Mali Lošinj? Jadranka je, nažalost, dovođenjem korporacijskih internacionalnih chefova.napravila strateški korak natrag.
Svi panelisti nedavnog Weekend Food Festivala u Rovinju, kojeg je suorganizirala konkurentska Maistra, žestoko bi ismijavali Jadrankinu gastronomski kadrovsku politiku. Chef Pribičević uskoro će objaviti gdje nastavlja svoju uzornu karijeru.
