Izašao je službeni Finin izvještaj o neto plaćama u Hrvatskoj za 2022. godinu. Koji kaže da je 13.759 poduzetnika u ugostiteljstvu i turizmu svojim zaposlenicima lani isplaćivalo prosječnu neto plaću od 6105. kuna. Što je u dubokoj kontradikciji sa stvarnom cijenom radne snage na ugostiteljskom tržištu.
Danas smo objavili kako se kuhari iz Srbije hvale da na Jadranu zarađuju između 1800 do više od 3000 eura, dakle između 14 tisuća i više od 22.500 kuna neto.
Pouzdano znamo da postoje bitno više chefovske plaće, dok je u Zagrebu nemoguće naći konobara za manje od 1000 eura. Kako je onda moguće da su prema službenim statistikama plaće u ugostiteljstvu gotovo pa najniže u Hrvatskoj?
Ovdje, naravno, valja uzeti u obzir nekoliko bitnih činjenica. Prvo, sve do kasnog proljeća 2022. u ugostiteljskom se sektoru veoma snažno osjećao utjecaj krize izazvane pandemijom, kad lokali i hoteli većim dijelom godine nisu radili, i kad su bili prisiljeni isplaćivati minimalne plaće.
Drugo, u kontinentalnim dijelovima Hrvatske ugostiteljski rad doista je često potplaćen. A u ukupni nacionalni prosjek ulaze i plaće isplaćene u Baranji ili Zagorju. Treće, u prosjek plaća u ugostiteljstvu i turizmu ulaze i nisko plaćena zanimanja poput čistača i sobarica.
Međutim, službeni iznos od 6105 kuna i dalje je žestoko nerealan, što zna svatko tko pokušava zaposliti kuhara ili konobara, u Zagrebu ili na moru.
Kako se onda došlo do tog iznosa? Vrlo jednostavno. Premda sve više restorana posluje posve legalno i isplaćuje sva primanja na račun sa svim obaveznim davanjima državi, činjenica je da velik dio vlasnika restorana i kafića i dalje prijavljuje svoje radnike na veoma niske plaće, katkad i na minimalce, a da se ostatak novca, uključujući razliku do pune plaće kao i posebna primanja za rad u duljim smjenama, isplaćuje na ruke.
Utoliko je statistika koja kaže da su zaposleni u hrvatskom ugostieteljstvu i turizmu lani zarađivali 6105 kuna veliki trijumf rada na crno i sive ekonomije, koja već desetljećima dubinski obilježava hrvatsko društvo. I to uz blagoslov vlasti, jer vlast sivu ekonomiju smatra prihvatljivim socijalnim amortizerom.
