Svaka velika pivovara kao primjerice i svaki veliki proizvođač voda i sokova, raspolaže velikim marketinškim budžetom za kupovanje prostora u kafićima, restoranima, barovima i hotelima. To znači da veliki proizvođači i distributeri pića plaćaju ugostiteljima da bi prodavali njihove proizvode.
Riječ je o uobičajenoj praksi koja se, uostalom, kroz neke druge forme provodi i u supermarketima: da biste bili na polici, morate bar nešto platiti. Ugostitelje se može plaćati u cashu ili kroz razne vrste robe, poput tendi i suncobrana, ili i u cashu i u robi.
Nadalje, ugostitelje i hotelijere može se ucjenjivati: prije desetak godina predsjednik uprave jedne velike hotelijerske tvrtke dosta nam je iziritirano pričao kako jedna velika pivovara inzistira da njegovi hoteli ne smiju držati ni jedno drugo pivo osim brendova te pivovare. Godinu dana kasnije ponosno nas je obavijestio kako se uspio izboriti da nekoliko njegovih šankova ipak drže San Servolo.
Ove su godine velike pivovare posebno agresivno krenule prema ugostiteljima koji drže hrvatska craft piva: vjerojatno u tom sektoru vide prostor za dodatno širenje svojih najjačih brendova. To znači da proizvođači Žuje, Pana, Karlovačkog ,Heinekena i sličnih piva, koji nažalost nemaju mnogo veze s pravim pivom, svojim marketinškim budžetima upravo pokušavaju iz dijela HoReCe izgurati craft pivovare, tako što ugostiteljima nude više novca nego ranijih godina.
Uz ovu marketinšku operaciju, velike pivovare pojedinim ugostiteljima i hotelijerima, onima koji imaju mnogo prodajnih mjesta, nude cijene piva koje kao da su došle od prije nekolikog godina, što naravno craft pivovare ne mogu pratiti jer su njihovi proizvodni troškovi, zbog korištenja kvalitetnijih sastojaka, veći od izlazne cijene pojedinih masovnih piva prema velikim potrošačima.
Ova žestoka ofenziva velikih pivovara neke bi male pivovare zaista mogla dovesti u probleme, jer je ugostiteljima teško odbiti cash i povoljne financijske uvjete.
Međutim ta je akcija dubinski promašena. Masovna piva poput Ožujskog i Heinekena, nemaju baš ništa s dobrim craft pivima. Ugostitelji koji se odreknu crafta, moraju znati da će otjerati sve one goste koji ne žele piti loše industrijsko pivo, a tih gostiju nije zanemarivo malo i često raspolažu većom kupovnom moći.
Drugo, recentni primjeri sa svjetskog tržišta alkoholnih pića pokazuju da dva različita tipa sličnih pića mogu mirno koegzistirati. Prije šest ili sedam godina smatralo se da prosecco ozbiljno ugrožava šampanjac. Lani su, međutim, i šampanjac i prosecco zabilježili najviše prodaje u povijesti, jer šampanajc piju potrošači koji naprosto ne žele piti prosecco osim možda na vikendu u Veneciji. Isto tako, većina ljubitelja piva koji piju vrhunske craftove, poput brendova Nove runde, Zmajske pivovare ili Varionice, nikad, ali zaista nikad neće naručiti Pan ili Karlovačko.
