Književnik Veljko Barbieri posve je specifičan protagonist hrvatske gastronomske scene. Barbieri se bavi poviješću hrane i literarizacijom kulture hrane. Njegove prethodne knjige o hrani koje je izdavao Profil Daniela Žderića, dobile su, sasvim zasluženo, više respektabilnih međunarodnih nagrada. Prošle godine Barbieri je objavio svoju dosad najopsežniju knjigu o hrani, Veliki kuharski kanconijer, na 440 stranica, s više od 300 recepata. I izvrsno dizajniranom naslovnicom.
No, ni ovdje se zapravo ne radi toliko o receptima, nego o stilu pisanja i kulturalnoj kontekstualizaciji. Urednik Barbierijeva Velikog kanconijera je, naime, rođeni pjesnik Drago Glamuzina, koji je prije mnogo godina uređivao Barbierijeve knjige objavljene u Profilu. Promocija Velikog kuharskog kanconjera u sklopu riječkog festivala knjige VRisak, održala se u Conci d Oro, starom riječkom restoranu od kojeg je Andrej Barbieri prije četiri ili pet godina bio napravio simbol kvarnerske bistronomije. Andrej Barbieri u intervjuima je uvijek govorio da ga je na ulazak u kuharsku profesiju potaknuo upravo Veljko Barbieri. “Ova je prigoda istovremeno teška i sretna,” prenio je Novi List dio Barbierijevog emotivnog obraćanja, “Teška jer moj je brat Andrej otišao prerano. On je naprosto izazivao, provocirao život. Ali je i sretna jer upravo smo ovdje, u Conca d’Oro osmišljavali neke naše recepte, upravo je ovaj restoran bio mjesto na kojem je moj brat živio možda svoje najsretnije dane, uživao u stvaranju svoje gastronomije”.
Na promociji, kojoj su nazočili, među ostalima, veliki književnik Slobodan Šnajder i vlasnik Bevande i Conce d’Oro Zoran Maržić, Veljko Barbieri posvetio je Veliki kuharski kanconijer svom bratu Andreju Barbieriju.
