Utorak 7. lipnja bio je još jedan od onih sjajnih predprazničnih dana kad je Zagreb prepun vinskih događaja. U Johannu Francku predstavljala su se beljska vina, uz nazočnost Suzane Zovko, glavne enologinje Vina Belje, dok se na Esplanadinoj terasi Oleander parkirala kamp kućica Veuve Clicquota. Terasa Oleander bila je okićena s bezbroj žutih balona, konobari su nosili seksi stiliziriane žutonarančaste šešire, šampanjac je, naravno, tekao u potocima, a dobar se ugođaj nije stišaovao sve do ponoći. Uz Veuve Clicquot točili su se zaista sjajni novozelandski sauvignon Cloudy Bay, jedan do najboljih na svijetu, kao vrlo solidan argentinski malbec Terrasas del Andes.
Veuve Clicquot jedan je od zlatnih standarda u svijetu šampanjca. Prema Veuve Clicquotu određuju se cijene non vintage šampanajca: uvijek je pitanje jesu li jeftiniji, jednaki ili skuplji od Veuve Clicquota. No, usprkos statusu jednog od najprodavanijih šampanjaca na svijetu i usprkos gotovo pivskoj komercijalizaciji, važno je istaknuti da Veuve Clicquot nikada nije kompromitirao kvalitetu.
Radi se o vrlo dobrom bazičnom šampanjcu, s jakim elentima cnog pinota , i s vrlo snažnim tijelom. U višim rangovima kvalitete Veuve Clicquot upravo briljira. Početkom 2008.godine na pariškom smo aerodromu Charles de Gaulle uspjeli kupiti jedan bijeli Veuve iz 1985. godine, i jedan rosé iz 1988. godine, oba iz serije Rare. I Brut i Rosé bili su u senzacionalnom stanju, te su predstavljali nevjerojatnu vrijednost za novac: niti jedno vino nije koštalo više od osamdeset eura.
Veuve Clicquot spada među sasvim rijetke primjere šampanjskih vinarija, koje su postale dio multinacionalnih korporacija, a koje nisu kompromitirale kvalitetu. Žuta prikolica ostat će parkirana na Esplanadinoj terasi dobar dio ljeta, nudeći Veuve Clicquot po cijenama jednakim ili nižim nego u većini europskih glavnih gradova. Što je odlična vijest za Zagreb.
