Vidikovac u parku Maksimir jedno je od autentičnih, starih ikonografskih mjesta grada Zagreba. Vidikovac, koji dominira Maksimirom, izgrađen je između 1841. i 1843. godine. Do danas je završio u milijun TV serija i filmova, a ondje je subotom, nedjeljom i blagdanom gotovo nemoguće pronaći slobodnu stolicu. Vidikovac je unatrag tridesetak godina promijenio niz zakupnika. Jedni su bili nesposobniji od drugih, tako da taj ultrapopularni prostor već desetljećima nije bio ugostiteljski barem donekle solidno valoriziran.
Novi su zakupnici ušli u Vidikovac 2016. godine, te su ondje uspjeli, po prvi put poslije jako dugo godina, napraviti kafić bar donekle dostojan jedne od većih zagrebačkih turističkih atrakcija
Današnji Vidikovac prodaje desetak vrsta piva, uključujući Prvo viško i Worthnington, pa nudi desetak koktela, pa vrlo solidan izbor stranih žestokh pića, uključujući četiri ili pet vrsta gina, pa pjenušce na čaše, te naposljetku čak i šampanjac (Mumm) po sasvim korektnoj cijeni.Uz sve to još nekoliko vrsta kolača i sladoled. Više, zapravo, nije potrebno, pogotovo s obzirom na vrlo skučene tehničke mogućnosti te zgrade.
Konobari znaju što prodaju. Nismo im morali objašnjavati što je to Prvo viško, nego je pivo odmah stiglo na stol, optimalno ohlađeno. I baš kad smo pomislili da novi kafić na Vidikovcu ostavlja neočekivano dobar dojam, pažljivije smo se zagledali u kartu pića. Tako nešto devastirano, neuredno i prljavo nismo vidjeli ni na provincijskim autobusnim postajama, ni na trajektnim pristaništima. Danas, kad se meniji i cjenici naprosto svakodnevno printaju uz nikakav trošak, potpuno je nedopustivo držati ovakve ostatke karti na stolu. Prljava i potrgrana karta svjedoči o kranjoj neurednosti i nemaru osoblja i voditelja Vidikovca. Baš šteta.
