Dakle, u životu vinskog kritičara imste privilegiju probati puno starih vina. Kušali smo niz madeiri pretprošlog stoljeća, koje su sve bile fenomenalne. Probali smo nešto stotinjak godina starih porta. Spletom sretnih okolnosti svijedobno smo u kratkom razdoblju, popili pet ili šest boca Chateau d’Yquema iz berbi između Prvog i Drugoga svjetskog rata.
Kušali smo ponešto vrlo starih. poluslatkih i slatkih njemačkih austrijskih rizlinga, i nekoliko erdutskih, đakovačkih i kutjevačkih graševina iz pedesetih i šezdesetih godina, koje također nisu bile suhe.
Ali do sinoć nikad nismo probali 65 godina staro, suho, nefortificirano bijelo vino koje bi bilo u perfektnom stanju. Sinoć se, naime, na gala večeri Masterclassa Rebule u dvorcu Dobrovo u Brdima, otvorilo nekoliko boca Rebule iz 1957. godine proizvedene u Kleti Brda. Vino je punjeno u litarske boce, jer onda Klet Brda nije imala dovoljno buteljki.
Rebulu je vinificirao legendarni Zvonimir Simčič, osnivač modernog vinarstva u Brdima, veliki poštovatelj rebule i djed Simona Simčiča, vlasnika vinarije Medot.
Vino je dekantirano neposredno prije točenja, a Rebulu iz 1957. predstavio je čuveni talijanski sommelier Luca Gardini. Prva boca koju smo kušali bila je fantastična za svoje godine: još razmjerno svijetla, zlatna boja, visoka kiselina, puno vibrantnosti, nešto tercijarnih aroma šumskih gljiva i limunove kore, ali još dosta primarnog voća bez tragova oksidacije. To je vino zaista nevjerojatno dobro za 65 godina starosti. Vino iz druge boce lagano je oksidiralo i podsjećalo na oloroso sherry, ali je također bilo veoma pitko
E sada, naravno da moraju postojati suha bijela vina, poput Rioja i grand cru burgundaca, koja mogu izdržati šest ili sedam desetljeća.
Ali, takva su vina dizajnirana za dugo dozrijevanje. Ova je Rebula bila vinificirana da se popije odmah, mlada i svježa, da bi trijumfalno proslavila 65 rođendan. Što govori o zaista senzacionalnim mogućnostima najvažnije sorte iz Brda i Collia.
