Mnogi vinari koji sudjeluju u novom Vinskom izvještaju pohvalili su se kako nikad nisu prodali toliko vina kao u 2022. godini. Nesporna je činjenica da je puno poznatih vinarija ostalo bez vina prije kraja godine, uključujući i renomirane proizvođače pjenušaca s Plešivice. Čak su i pojedine slavonske vinarije, koje su zadnjih godina imale ozbiljnih problema s plasmanom, prijavile rekordne prodajne rezultate.
Odlično su se prodavala i uvozna vina: distributeri nikad nisu imali više posla i vjerojatno nikad nisu bolje poslovali. Zanimljivo je da je došlo do rasta potražnje i u segmentu luksuznih vina. Jasno je da su turizam i postpandemijska želja za opuštanjem glavni generatori rasta prodaje vina (ali i jakih pića). S obzirom na najave koje sugeriraju da će nova turistička sezona biti još bolja, vinare i distributere očekuje još jedna naporna, uspješna i vesela godina.
Sasvim je sigurno da će 2022. ostati zapamćena po sjajnoj prodaji, kao i po velikoj suši, koja ipak nije bitno naštetila berbama: pojedini istarski, dalmatinski i sjeverozapadni vinari berbu 2022. smatraju jednom od najboljih uopće, osobito kad je riječ o crnim sortama. Međutim, mislimo da su neki drugi potezi i procesi, koji su se dogodili lani i koji se prenose u ovu godinu, barem jednako važni kao i sjajna prodaja i dobra berba. Riječ je o pojedinačnim ili o kolektivnim iskoracima sa strateškim posljedicama, koji, baš kao i odlična potražnja za vinima, čine novu hrvatsku vinsku scenu. Zato se i ovogodišnji Vinski izvještaj zove Novo. Primjerice, obitelj Tomac ušla je u proces dobivanja biodinamičkog certifikata Demeter: Tomci su također sudjelovali na Raw Wine Festivalima u New Yorku i Londonu.
Tomci s Plešivice polako ali sigurno postaju relevantni globalni protagonisti scene prirodnih vina. Nadalje, Milan Budinski svojom je malvazijom Omo proizveo novi tip najpopularnijeg istarskog i hrvatskog bijelog vina. Omo ujedinjuje značajke odležanih i svježih malvazija i naznačuje posve novu stilizaciju malvazije.
Stoga nije neobično da je Budinski s Omom uvjerljivo pobijedio u izboru Kulta Plave Kamenice za Vino godine. Treće, sve više vinara iskreno se okreće ekološkoj proizvodnji. Riječ je o zahtjevu vremena i prostora, koji je dobar dio hrvatskih vinara prepoznao.
Četvrto, na sceni se pojavilo više veoma ambicioznih i poslovno zdravo postavljenih debitantskih vinarija, poput Bastiàna, Erdora i Zlatnog brda, koje su već prvim buteljama osvojile nekoliko vrijednih priznanja.
Peto. Plešivica se definitivno nametnula kao jedno od najvažnijih hrvatskih vinogorja. Plešivica polako ali zasluženo stječe imidž male Istre. I šesto, Međimurje je od zemlje rinfuznih vina za gemište, postalo zemlja sve ozbiljnijih vina, s barem tri do četiri vrhunska proizvođača. Svi ovi iskoraci, koji zaslužuju pohvale, dubinski će definirati jedan dio hrvatske vinske industrije do kraja ovog desetljeća. Drugom dijelu hrvatske vinske industrije trebaju žurni face lifting i moderniji, iskreniji i stručniji pristup svim segmentima vinogradarskog i vinskog biznisa.
