Carol Duval Leroy najutjecajnija je žena u svijetu šampanjca. Prije tridesetak godina Carol Duval Leroy nije se kanila profesionalno baviti šampanjcem. Bila je u braku sa Jean Charles Duvalom, i imala je sasvim drukčije poslovne planove, daleko od vinske industrije. Onda je 1991. godine Jean Charles umro poslije kratke bolesti, a Carol Duval Leroy preuzela je obiteljsku vinariju osnovanu 1859. godine u Vertusu.
Premda je došla iz sasvim drukčijeg svijeta, Carol Duval Leroy učinila je kuću Duval Leroy jednom od najuglednijih u Champagni: recenzije su odlične, vina sve traženija, a cijene više nego korektne s obzirom na kvalitetu. Intervju s grande dame modernog šampanjca omogućio nam je Atrox, hrvatski distributer izvrsnih vina Duval Leroy.
Kako ste se osjećali, kad ste 1991. godine morali preuzeti upravljanje obiteljskom vinarijom?
Kad sam 1991. preuzimala Duval Leroy poslije smrti mog supruga Jean Charlesa, držala sam se jasnog obećanja koje smo dali jedno drugom: moramo osigurati da se posao uspješno prenese na naše sinove Juliena, Charlesa i Louisa. Suprug mi je povjerio ključeve tvrtke, iako nisam došla iz svijeta šampanjca. Nije oklijevao ni sekunde da mi ostavi dragocjeni obiteljski posao. Znao je da ću se boriti kao lavica da obranim kuću i prenesem je našim sinovima. Ja sam,kao nasljednica, bila očigledan izbor za Jean Charlesa.
Nakon što sam preuzela Duval Leroy, morala sam veoma naporno raditi. Morala sam učiti, razumijevati Champagnu, voditi vinariju i istodobno odgajati naše sinove. Budimo iskreni, kad je riječ o upravljanju Duval Leroyem, trebalo mi je pet godina promatranja i učenja da bih razumjela kontekst Champagne. Kao žena koja dolazi izvan Champagne bila sam pod dodatnim pritiskom. Moji kolege u šampanjskoj industriji katkad su se zabavljali promatrajući i komentirajući moje prve poteze. Ponekad ih nisu odobravali. Ali ja ni u jednom trenutku nisam dovodila u pitanje svoj položaj ni svoju dužnost. Morala sam poštovati obećanje koje sam dala mužu, to mi je jedino bilo važno. Točno je da se činjenica što sam žena pokazala otežavajućom. Mi ovdje govorimo o svijetu koji je još vrlo tradicionalan. Kad danas analiziram te godine, moram naglasiti da sam imala sreću raditi s kompetentnim i lojalnim timom, koji je pametno usmjeravao moje prve korake.
U današnjoj vas se šampanjskoj industriji katkad naziva Udovicom Clicquot našeg vremena. Što mislite o tome ?
Ne volim tu usporedbu. To je posljedica tragičnih događaja a ne nekakav trofej na kojih bih bila ponosna. U Sjedinjenim Državama zovu me Modernom udovicom, što nije osobito laskavo. S druge strane, kad zatvorim oči i zamišljam da bi Duval Leroy mogao postati jednako poznat i slavan kao Veuve Clicquot, to zvuči dobro.
U svakom slučaju, žene su u Champagni prominentnije nego u bilo kojoj drugoj velikoj europskoj vinskoj regiji. Zašto je to tako?
To je čisti privid. Žene u Champagni nisu bolje pozicionirane nego u drugim vinskim regijama. Takav se dojam stječe jer se o nekoliko žena u šampanjskoj industriji relativno mnogo govori. Valja naglasiti da su uslijed svjetskih ratova žene zapravo sačuvale niz velikih kuća u Champagni.
Kako biste opisali vaš posao na mjestu predsjednice AVC-a (AVC je središnja udruga proizvođača šampanjca)?
AVC je i danas tijelo koje ima važnu ulogu u stalnom napretku kvalitete šampanjca, što omogućuje šampanjcu da zadrži status Kralja među vinima. AVC, međutim, mora biti efikasniji, bliži događajima na terenu, mora biti otvoreniji prema ekosistemu francuske vinske industrije i uključiviji. Kao osoba koja ne dolazi iz Champagne, bila sam iskreno šokirana kad sam vidjela koliko su neki vinogradi u Champagni “prljavi.” Kao prva žena predsjednica AVC-a (nadam se da će ih biti još) imala sam zadovoljstvo voditi regiju u smjeru čišćih vinograda. Neophodno je da Champagne i šampanjci postanu zeleniji.
Što se sve promijenilo u Duval-Leroyu u 21. sto-ljeću?
Mnogo toga. Prije svega, sada smo orijentirani prema sommelierskoj sceni, chefovima i restoranima i prema prodaji u hotelima.
Moram priznati da smo bili spori u unapređivanju i isticanju brenda Duval Leroy, jer smo dugo proizvodili šampanjce za privatne etikete. Mi postojimo od 1859. godine, redovito dobivamo najviše francuske i međunarodne nagrade, u podrumima čuvamo pravo blago vrhunskih vina, a i dalje mnogo ljudi nikad nije čulo za nas. Mi se naprosto moramo nametnuti potrošačima šampanjca. Ali jedna se stvar neće mijenjati: Duval Leroy ostat će neovisna i obiteljska vinarija.
Kako treba izgledati moderni šampanjac?
Mislim da se moderni šampanjac mora okretati prema gastronomskoj izvrsnosti, ali i da mora sačuvati svoj prirodni slavljenički imidž.
Vaša najbolja vina puštaju se na tržište mnogo godina poslije berbe; koliko ti šampanjci mogu trajati?
Naši prestige cuveei napravljeni su isključivo od grožđa s grand cru i premier cru položaja. Prije tridesetak godina odlučili smo proizvoditi najvišu liniju vina samo od najboljeg grožđa. Veliko je zadovoljstvo ostaviti svojoj djeci tako prekrasna, iznimno prekrasna vina.
Šampanjcima koji dolaze s grand cru i premier cru položaja treba mnogo vremena da bi dostigli aromatičnu mirisnu zrelost. Bez vrlo dugog odležavanja ne dolazi do nastanka tercijarnih aroma.
A u našim vinima želimo razotkrivanje tercijarnih aroma. Jako me veseli kad dvadeset godina poslije berbe mogu uživati u raskošnoj punoći zaista velikog vina. Još se više veselim kad to vino mogu dijeliti s drugima. Naravno, takvi se uistinu posebni šampanjci mogu proizvoditi samo u posebnim godinama.
Radi se o berbama kad je grožđe perfektno zdravo, kad razina zrelosti grožđa omogućuje da dobijemo izbalansirano vino, bogato u teksturi i okusu. Ako se sve to postigne, novi Femme ili Prestige idu u podrume. I onda čekamo, čekamo i čekamo da se vino preobrazi i da arome postanu kompleksne. Naše prestižne šampanjce katkad treba čekati dvadesetak godina.
Fleur de Champagne vaš je najpoznatiji i šampanjac; kako biste ga opisali? Zašto mislite da je postao toliko uspješan i prepoznatljiv?
Fleur de Champagne naša je ikona. Oduvijek se proizvodi od chardonnaya i pinot noira s grand cru i premier cru položaja, i to još u godinama kad nije postojao sadašnji cru sustav.
Početkom 20. stoljeća Raymond Duval proizveo je Fleur de Champagne koristeći najbolje grožđe, uglavnom iz Vertusa. Tijekom vremena Duval Leroy dopunio je blend drugim grožđem, ali uvijek s vrhunskih položaja. Grožđe koje upotrebljavamo za Fleur de Champagne jamči nam eleganciju i preciznost vina. Chardonnay, koji dominira u Fleur de Champagne, daje arome citrusa i bijelog cvijeća.
Na okusu, vino je delikatno i elegantno, pinot noir ga zaokružuje i daje mu zrelu voćnost. Vino dugo traje, ima intenzivne i iskričave mjehuriće, koji mu daju specifičan sjaj. Glavna značajka Fleur de Champagne svakako je elegancija.
Duval-Leroy jedan je od ekoloških pionira u proizvodnji šampanjca; je li organski uzgoj budućnost Champagne?
Izbjegla bih usporedbu suprotstavljenih modela. U Duval Leroyu već dugo zagovaramo i provodimo agroekološki pristup uzgoju. Još od 2014. imamo certifikate HVE 3A (Visoka ekološka vrijednost) i VDC (Održivo vinogradarstvo u Champagni). Uglavnom koristimo fitosanitarne proizvode, koji spadaju u organski model uzgoja.
Što mislite o biodinamici?
Poštujemo sve koji tako pristupaju vinogradarstvu, ali smo, da tako kažem, možda racionalniji. Stalno analiziramo naše tlo i loze i donosimo odluke koje smatramo optimalnima za očuvanje terroira, prirode i ljudi koji u Champagni žive od vinogradarstva i vinarstva.
Kako gledate na učinak globalnog zatopljenja na Champagnu?
Prvo, globalno zatopljenje posve je nesporna činjenica. Berbe u Champagni danas počinju tri tjedna ranije nego prije 30 godina. Globalno zatopljenje trenutno koristi Champagni. Grožđe ranije postiže optimalnu zrelost i puno je manja opasnost od razvoja botritisa.
Međutim, zrelost i zdravlje grožđa samo su jedan od aspekata globalnog zatopljenja u Champagni. Cijeli taj nepovratni proces puno je kompliciraniji zbog sljedećih razloga: prvo, zbog ranijeg početka vegetacijske godine raste rizik od proljetnih mrazova.
Drugo, vruće berbe mogu utjecati na kvalitetu grožđa, što za nas znači dodatni logistički izazov poput bržeg branja i hlađenja grožđa i mošta.
Treće, globalno zatopljenje donekle mijenja karakter vina u Champagni, što znači da treba modificirati senzorske i analitičke parametre ocjenjivanja vina.
