Vina iz Bordeauxa osnova su svjetske vinske industrije već skoro 200 godina. Bez poznavanja bordoških vina nemoguće je razumjeti globalnu, ali ni lokalne vinske scene. Crna vina iz Bordeauxa temelje se na svjetski najvažnijim crnim sortama, cabernet sauvignonu i merlotu, ona precizno odražavaju karakter pojedine berbe, ona su gastronomski iznimno podesna i reflektiraju strateške promjene u svjetskoj vinskoj industriji.
Prije tridesetak godina Bordeaux je bio jedan od najvećih europskih potrošača kemijskih zaštitnih sredstava, a danas sve više vinarija prelazi na biodinamički uzgoj. Bez barem površnog poznavanja bordoških vina, nitko ne može tvrditi da se zaista razumije u vino u globalnom kontekstu. No, dobra bordoška vina jako su skupa i nedostupna većini naših potrošača, ali i profesionalaca iz vinske i ugostiteljske industrije. Stoga je masterclass što ga je jučer u zagrebačkom Theatriumu održao vinski edukator Daniel Čečavac, uistinu događaj jedinstvene važnosti za stjecanje znanja o vinu. Gospodin Čečavac jučer je predstavio devet vina iz različitih bordoških apelacija, iz legendarne berbe 1990.
Berba 1990. bila je, uz 1947. jedna od najtoplijih u 20. stoljeću, što se i danas 33 godine kasnije jako dobro vidi u profilu pojedinih vina. Godina 1990. izvrsno je ocijenjena, pa smo jučer kušali tri vina kojima je Robert Parker dodijelio 99 bodova. Opći dojam o većini vina jako je povoljan. Skoro sva vina fascinantno su svježa i imaju pred sobom još pet do dvadeset godina uspješnog života. Nadalje, vina precizno pokazuju razlike među apelacijama: Chateau Pape Clement (Graves) i sada posjeduje drastično drukčiji aromatski profil od Gruaud Larosea (St.Julien).
Uvjerljivo najbolji dojam ostavio je Troplong Mondot iz Saint Émiliona, proizveden od 90 posto merlota. Merlot voli vruće berbe: radi se o potentnom , moćnom, golemom vinu koje je zadržalo jako puno voća, i ima iznimno dugi okus: Troplong Mondot opravdava Parkerovih 99 bodova i može trajati još bar desetak godina. Najviše godina ispred sebe vjerojatno ima Lynch Bages iz Pauillaca. Lynch Bages odlikuje se toliko čvrstom, gustom taninskom strukturom i neobičnom svježinom, da se čini kao da nikad neće ostarjeti. Vrlo dobrim su se pokazali i Rauzan Segla, Gruaud Larose (s najintenzivnijim bouquetom) i Clinet.
Nažalost, razočarao je čuveni D’Yquem, koji je također ocijenjen s 99 bodova. Imali smo sreću probati solidan broj starih D’Yquema, uključujući predratne berbe. D’Yquem može trajati stotinjak godina. D’Yquem bi u 33. godini trebao biti još vrlo mlad. Međutim, D’Yquem koji smo juče rkušali izgubio je kiselinu: a slatko vino bez visoke kiseline naprosto nije veliko vino, neovisno od raskošnih aroma i bogatog, kompleksnog, jako dugog okusa. D’Yquem iz 1990. danas je umoran, što nije neobično jer je 1990. bila pretopla za apelaciju Sauternes za razliku, primjerice, od kišne 1997.
Masterclass bordoških vina iz 1990. godine spada u onu vrstu događaja, kakve bi trebalo organizirati mnogo češće, želimo li podignuti kulturu vina u Hrvatskoj.
