U subotu su se svi hrvatski mediji napunili vijestima o lošoj turističkoj 2019. Tako smo mogli čuti i pročitati kako rezervacija zasad ima znatno manje nego lani, dok je ministar turizma Gari Cappelli progovorio o mogućnosti jedan ili dva posto lošijih rezultata nego 2018. godine. Kao razlog takvom stanju navode se recesija u Italiji, usporen ekonomski rast u Njemačkoj i veliki povratak Turske na svjetsko turističko tržište.
Što je sve donekle točno, ali nema nikakve veze s glavnim razlogom hrvatske turističke krize koja je, uostalom, počela lani, kad su usred sezone zabilježene bitno slabije brojke nego 2017. godine. Vlada je pritom sve vrijeme lagala o rekordnoj godini, pokrivajući se rezultatima iz predsezone i posezone, koji su manje bitni jer se u to vrijeme postižu niže cijene.
Glavni razlog krize hrvatskog turizma jest njegova pogrešna orijentacija na masovne formate. Hrvatska kao mala zemlja nikada se u masovnom konfekcijskom turizmu neće moći natjecati s Turskom ili Egiptom, ili Tunisom. Hrvatska mora razvijati individualizirani, specifični turizam višeg ranga, gdje kvaliteta i karakternost turističkog proizvoda opravdava višu cijenu.
Hrvatska kao zemlja beskarakternih resorta dugoročno nema puno šanse. No, hrvatski turizam zasad ne nudi kvalitetu višeg ranga. Hrvatska restoranska industrija na obali u 90 je posto slučajeva trećerazredna, dok je najveći dio hotelske industrije, s rijetkim iznimkama poput hotelske kuće Jadranka, usmjeren prema istim onim gostima koji idu i u turske, neizbježno jeftinije resorte.
Hrvatska turistička i restoranska industrija prije tri su godine imale šansu za radikalnu promjenu dotadašnje strukture i orijentacije. Prije tri godine dogodila se hrvatska turistička eksplozija s dvocifrenim stopama rasta. No, umjesto da poreznom politikom stimulira hotelsku i restoransku industriju, Vlada je najvažniji hrvatski izvor BDP-a natjerala na štednju i status quo.
Osim toga, zbog uobičajenih koruptivno-administrativnih problema, na Jadranu i dalje nema luksuznih hotelskih brendova. I sada ti strateški promašaji očigledno dolaze na naplatu.
Budimo realni, tko bi s bar malo više novca poželio spavati u jadranskim industrijskim hotelima i jesti u restoranima čija hrana asocira na vojne ili studentske kuhinje ? Čini se, dakle, da je hrvatski turizam zadnjih godina propustio golemu šansu. Pitanje je kad će se pojaviti iduća.