Na Facebook stranici zagrebačkog restorana Voncimer, smještenog u iznimno lijepo uređenom podrumu Orisove zgrade u Držislavovoj ulici , odnedavno stoji obavijest kako Voncimer sada organizira samo grupne evente. Ukratko, restoran je propao. Drugi put u dvije godine. Prvi je Voncimer bio otvorio vrhunski chef Mario Starman. Starmanov Voncimer temeljio se na sushiju i na modernim oblicima fusiona. Starman je izdržao nekih pola godine.
Zatim su se lani u Voncimer uselili simpatični ukrajinski poduzetnici, koji su doveli i jednog ukrajinskog chefa s dobrim referencama. Ukrajinci su preživjeli možda mjesec ili dva dulje od Starmana. Slučaj dvostrukog Voncimerova bankrota iznimno je poučan, jer pokazuje zašto zapravo propadaju određene restoranske investicije. Oba su se Voncimera zatvorila iz dva ista razloga. Prvi je lokacija, a drugi pogrešan koncept.
Kad je riječ o lokaciji, Zagrepčani i njihovi gosti više ne žele jesti u podrumima niti na Zelenom valu. Dok su u osamdesetim godinama svi glavni zagrebački restorani poput Tiffanya, Phoenixa, Altmire, Rl-a i Tomislava bili smještni u podrumima između Jurišićeve, Palmotićeve i Zelenog vala, u posljednjih desetak godina na tim i takvim donjogradskim adresama nema ni jednog pristojnog i uspješnog restorana. Moramo priznati da smo gospodu iz Ukrajine na Voncimerovu promotivnom ručku upozorili na opasnost lokacije u Orisovu podrumu.
Promašeni koncepti
Drugo, i Starmanov i ukrajinski Voncimer zasnivali su se na potpuno pogrešnim konceptima. Starmanov je Voncimer gastronomski preuočljivo podsjećao na Takenoko i Tekku. Moralo se znati da ne postoji prostor za treći takav restoran. Sam gospodin Starman naposljetku se vratio u Takenoko. Ukrajinski je koncept bio još promašeniji. Ukrajinci su naime mislili da će zagrebačka restoranska publika, tko zna zašto, baš kod njih željeti trošiti novac na stotu verziju vitella tonnata ili pijetla u vinu ili tko zna kakvog carpaccia. Budimi realni, zašto bi bilo tko razuman išao jesti talijansku hranu opće prakse u ukrajinski restoran? Simpatični su Ukrajinci možda mogli imati šansu da su otvorili specijalizirani etnički restoran. Uostalom, najpopularnije jelo u ukrajinskom Voncimeru bili su vareniki, neka vrsta njihovih okruglica od tijesta punjenih mesom ili iznutricama.
Voncimer je, ponovimo, dvaput stradao zbog istih razloga – nepopularne lokacije i zaista nepromišljenih, gotovo amaterskih koncepata. Dovoljno poučno da se više nitko tko ne želi gubiti novac ne upušta u slične pokušaje. Voncimer bi u nekoj trećoj verziji mogao uspjeti jedino ako bi se reinkarnirao u gastronomski najambiciozniji restoran u gradu, ili ako bi se pretvorio u gastrotainment klub s puno koktela, glasnom i dobro pogođenom glazbom i popularnim kuhanjem s potpisom.
