Jadranska restoranska industrija desetljećima funkcionira po jednoj te istoj paradigmi: i smo ovdje da nahranimo milijune turista koji na more dolaze zbog sunca i mora, ili zbog zidina u Dubrovniku, Dioklecijanove palače ili Ultre u Splitu, Arene u Puli…
Zbog takve paradigme, više od 90 posto jadranskog ugostiteljstva svodi se na jednu golemu hranionicu s tri cilja: osigurati što više jeftinih sastojaka (pa se zato usred sezone masovno koriste limenke i smrznuto povrće i riba), osigurati dovoljan broj radnika i napraviti što veću, a turistima opet prihvatljivu razliku između ulazne i izlazne cijene.
Ta paradigma restorana-hranionica tipična i za druge zemlje niskog turizma poput Grčke, već se davno istrošila. Nju što prije valja zamijeniti novom paradigmom, koja bi trebala glasiti: mi smo ovdje kako bi privukli strance da dođu u Hrvatsku i na more, i da se vrate iduće sezone.
Zaista je krajnje vrijeme da se hrvatska restoranska industrija transformira iz masovnog bezličnog cateringa u globalno prepoznstljivu atrakciju što se, uostalom, pokušava u Istri već petnaestak godina, ali s vrlo limitiranim rezultatima. A hrana definitivno može postati jedan od glavnih razloga zbog kojih se turisti odlučuju za pojedinu destinaciju.
I to ne samo hrana u Michelinovim i drugim fine dining restoranima, premda oni jesu međunarodno prepoznatljivi simboli hrvatske gastronomije.
Da i manje skupa hrana može biti važna turistička atrakcija, svjedoče Jadrankini hoteli s četiri zvjezdice na Lošinju, s buffetima dugima stotinjak i više metara, u čijim blagovaonicama nastaje pravi stampedo čim počne večera. Tu nije riječ o slučajnosti, nego o strateškoj odluci da se gostima uz more i sunce ponudi još jedan razlog za dolazak. Pa se gosti redovito vraćaju.
Pretvaranje hrvatske restoranske industrije iz servisa za gladne kupače u jedan od ključnih razloga dolaska za zahtjevnije turiste golem je posao, koji zahtijeva drukčiji državni odnos prema ugostiteljstvu, drukčiju strukturu hotelskih soba, ali, budimo realni, i stratešku promjenu u razmišljanju samih ugostitelja.
