Tomislav Horvatinčić jedan je od najnepopularnijih ljudi u Zagrebu. Prije pet ili šest godina Zagrepčani su masovno prosvjedovali zbog gradnje garaže i shopping malla na Cvjetnom trgu, pa ih je policija odnosila, odvozila, vezala i hapsila. Prije nekoliko tjedana Horvatinčić je pokušao podignuti terasu/paviljon ispred Pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu Da grad nije odustao od tog zaista iritantnog projekta, na Cvjentom bi peosvjedovalo barem desetak tisuća ljudi.”I ja bih demonstrirao,” rekao nam je jučer jedan ugledni Zagrepčanin konzervativne orijentacije. Horvatinčić je, nadalje, kako svi znamo, opterećen pomorskom nesrećom u kojoj je njegov gliser ubio dvoje Talijana. Dodatni, premučni osjećaj dala je činjenica da je Hrovatinčić tužio obitelj svojih žrtava za materijalnu odštetu, što zaista jest nevjerojatno. Sve ove okolnosti bitno utječu na poslovanje najnovijeg Horvatinčićevog projekta, koji se zove My Way, i koji se proteže na tri etaže Cvjetnog.
Nedavno otvoreni My Way pod otvorenim je gradskim bojkotom. Na uličnoj se razini, koja uglavnom zjapi prazna, prodaju dobri pršuti i bollito misto. Na najvišoj je razini smješten odlično uređeni restoran, s konobarima u bijelim uniformama, baš kao u venecijanskom Harry’s Baru. U utorak u tri popodne, usprkos zagrebačkoj adventskoj euforiji, u restoranu je ručalo točno šest ljudi, uključujući recenzente Kulta Plave Kamenice.
Sama hrana pokazala se sasvim dobrom. Canneloni sa špinatom i sirom bili su slasni, bogati i gotovo raskošni. Netom pečena teletina nimalo nije zaostajala za Gabrekovom, dok su se neretvanske kozice na ražnjižću mogle pohvaliti onim finim slatko-mineralno-slanim okusom boljih rakova. My Wayu, znači, nismo pronašli ni jednu pogrešku.
S druge strane, hrana nije bila osobito uzbudljiva. Riječ je naprosto o korektnom kuhanju srednje do više srednje klase. Sam gospodin Horvatinčić pokazao nam je nekoliko malih, preslatkih telećih koljenica, koje su nam se ipak činile prekaloričnima za lagani popodnevni objed.
U My Wayu se solidno do dobro kuha ali njegov nam se koncept doima prilično anakronim. Petnaestak toplih predjela obuhvaćaju razne tjestenine, rižota i teleće polpete. U desetak glavnih jela našlo se nekoliko bifteka, pa vepar, janjeći kotleti, janjeća i teleća koljenica, pa ponešto svježe ribe. Svemu tome treba dodati fritto misto, koji zapravo nije standardni fritto misto, nego nekoliko malih ribljih filea plus par kozica, pa steak od tune te naposljetku jela opće zalogajničke prakse koja nemaju veze s bilo čime drugim u My Wayu, poput graha s kobasicama i krpica sa zeljem.
Jelovnik My Waya doima se kao neka pomalo prašnjava uspomena na osamdesete godine, s time da je Horvatinčićev Babilon u ono vrijeme bio puno izoštreniji i ambiciozniji od My Waya. Jelovnik bez jasne žanrovske definicije, udružen s Horvatinčićevom masovnom nepopularnošću, ne upućuje na osobito svijetlu budućnost ovog restorana s fantastičnim pogledom na Cvjetni trg i Bogovićevu ulicu.
Vinska lista još je u izradi, ali nam se čini da su cijene korektne. Izvrsni Moreauov Chablis košta 260 kuna. Posluga je gotovo uzorna, među najprofesionalnijima u Zagrebu, no nismo sigurni da će gosti o sudbini My Waya odlučivati zbog dobrih konobara. Velika je šteta što ovaj sjajni restoranski prostor na vrhu Cvjetnog dosad nije dočekao zaista vrhunski restoran. Ručak u My Wayu platili smo 660 kuna.
MY WAY
Cvjetni trg, Zagreb
HRANA 3/5 AMBIJENT 4/5 POSLUGA 4/ 5
Sve kreditne kartice
