Svatko tko je barem jedanput posjetio Rovinj u vrijeme održavanja Weekend Media Festivala, tamo negdje krajem rujna, imao je priliku na vlastite oči vidjeti tri i pol tisuće blago alkoholiziranih djelatnika i još alkoholiziranih djelatnica iz svijeta marketinga, medija i muzike, Blažička kako se naslonjen na šank veselo prisjeća davnih dana dok je fizički još uvijek mogao stati na plesne podije u Saloonu – pri tome sasvim potiskujući malog Bagu koji ima poteškoće u dozivanju kolege konobara – te neke naše domaće kulinarske zvijezde koje su jučer izmaknuli glavu ispod kuhinjske nape i stavili je pred televizijske kamere pa misle kako su se vremena u tolikoj mjeri promijenila, da facad više nije gost kao što je to, nota bene, oduvijek bilo, već kuhar.
Tko god je dakle, imao tu sreću da u rujnu bude tamo i na vlastite oči vidi nešto od tih ljepota, zna da se pojam “rovinjsko ludilo”, koji se sporadično spominje i u nekim opskurnim medicinskim leksikonima, ne odnosi samo na koktel euforije i manične depresije do kojega dolazi uslijed, kako neki tvrde, podzemnih voda, a drugi pak snažnih vjetrova.
Taj pojam se u velikoj mjeri odnosi i na spomenuti Weekend Media Festival koji se već jedanaest godina održava u Rovinju, gradu koji je sam po sebi idealan habitat raznih mistika, umjetnika, mudraca, dekadentnih intelektualaca i ostaloga kozmičkog bratstva poput, recimo, Grofa. Taj luđak izvanredno recitira Lorcu u originalu, kao kakav avangardni poliglot iz plemenite austrougarske loze Erdödy. Ili, štajaznam, poput Silvija, gradske legende koji poput nekoć Leonarda Da Vincija po Toskani, u odjeći pripijenoj uz tijelo levitira rovinjskom rivom, od slastičarne Papiga do Riviere. Iako su posjetitelji festivala uglavnom uvijek isti, za one kojima je ovo prvi put da ovako zaključuju ljeto, donosim kratki vodič za lakše snalaženje kroz festival i Rovinj:
Festival traje od četvrtka 20.9. do nedjelje 23.09, ali samo će najrevniji i najbesposleniji doći već u četvrtak. Ljudi će uglavnom pristizati tijekom petka, a prema Zagrebu će se uputiti nakon nedjeljne jutarnje kave kada ih potjeraju iz hotela i privatnih smještaja.
U staroj Tvornici Duhana Rovinj, fantastično lociranoj u samom centru grada, svega nekoliko metara od glavne ulice Carrere i rive. Još važnije, u blizini izvrsnog restorana Maestral gdje bi trebali provoditi većinu vremena.
Bez brige. Oko tvornice se nalazi veliki broj parkirnih mjesta, drugo parkiralište je kraj obližnjeg autobusnog kolodvora, a i sam grad nije toliko velik da ga ne možete cijelog obilaziti pješice. Uostalom, ako ste još u Zagrebu a već brinete gdje ćete parkirati u Rovinju, možda najbolje da ni ne krećete na ovaj put. Niti, nota bene, na bilo koji drugi. Čuvajte to svoje parkirališno mjesto koje ste sada zauzeli negdje u Zagrebu.
Najbolje u Monte Muliniju ili Loneu, ali kako će te smještajne kapacitete najvjerojatnije popuniti oni kojima noćenje plaća netko drugi; firma, sponzor ili organizator putem neke kompenzacije, treba vidjeti ima li mjesta u obližnjem Edenu. Hotel je nešto niže kategorije od dva ranije spomenuta, ali je mnogo topliji i okružen je svakako ljepšim bazenima i parkovima. Osim toga, hotel Adriatic smješten nasred rive također je mjesto za svaku preporuku, no kako broji jedva petnaestak soba, male su šanse da ćete tamo pronaći mjesto. Eventualno za jutarnju kavu u kafiću, ali i to je upitno…Kako je Rovinj, međutim apsolutni šampion među hrvatskim gradovima po broju noćenja tijekom turističke sezone, sasvim sigurno će se i vas jedva četiri tisuće uspjeti negdje smjestiti, pa tako i ti dragi početniče koji po prvi puta posjećuješ Rovinj i Weekend Media Festival.
Daleko najbolje mjesto je ovaj maloprije spomenuti hotel Adriatic, ali kako će tamo i potražnja za slobodnim mjestom biti najveća – a kada netko od ovih medijskih djelatnika zauzme mjesto na Adriaticovim udobnim foteljama zasigurno ga neće napuštati po nekoliko sati – nije loše ni otići u Batanu preko puta. Tamo inače zalazi lokalna čeljad, a to je, kako sam shvatio, nešto na što se mnogi pale. U starom gradu se nalazi još jedan izvrstan kafić Trevisol, koji jedini u Rovinju nudi tursku kavu. Također, u restoranu Maestral u blizini Tvornice Duhana Rovinj, kod simpatičnog gazde Vinka, koji je inače vrsni stolnotenisač i golfer, u prijepodnevnim satima može se popiti kava s vjerojatno najboljim pogledom u Hrvatskoj, a možda i šire. Kasnije, tijekom dana, kod njega bi ipak trebalo nešto prezalogajiti kad već zauzimate mjesto.
Maestral
Nisam, zapravo, neki obožavatelj Vinkova restorana. Posluga mu je kritična i gužva je nenormalna, ali pozicija mu je, shvatit ćete i sami, bogomdana. Što se ostalih ugostiteljskih objekata tiče, prije svega bih preporučio još Orcu na samom ulazu u grad, hotelski restoran Oleandar kod Edenovih bazena, Mali Raj u starom gradu, Velog Jožu, svima dobro poznati Rio, Scubu, nedavno otvoreni Il Faro te bačve na pijaci na koje se iznose izvrsni istarski naresci.
Na bačvama
Svakako treba pratiti Stefana Mužinu, donedavnog direktora hotela Delfin, koji je sudjelovao u lansiranju Maistrinih luksuznih hotela uključujući Adriatic, a u posljednje vrijeme mnogo toga otvara na svoju ruku. U blizini Rovinja, u Kanfanaru, tamo kod skretanja za Limski kanal, otvorio je neki hotelčić s restoranom, a u samom Rovinju zaslužan je za mali tapas bar na tržnici i genijalan lokalčić u starom gradu koji je ove godine preuzeo od jednog simpatičnog Nijemca. Ime samog lokala ne znam, nije ni važno, jer među domaćim pukom je i dalje ostao naziv Kod Nijemca, pa ukoliko se odlučite da poslušate ovaj moj savjet i upratite dobrog Stefana – nećete imati previše poteškoća da ga pronađete. Jel’ dovoljno? ‘Oćete ostati gladni?
Doručak kod Nijemca
Onaj restoran koji ima Michelinovu zvjezdicu, Monte, ne mogu preporučiti jer još nisam tamo jeo, ali zasigurno je vrhunski, a Kantinon ne mogu jer sam tamo, eto, jeo. I jasno, zbog malih porcija ostao gladan. Kod Kantinona ipak cijenim hladna predjela koja su zbilja odlična i činjenicu da za razliku od većine drugih restorana radi skoro preko cijele godine, a ne samo ova dva-tri mjeseca turističke sezone. Zbog toga i stalno naručuje nove namirnice, umjesto da kao mnogi drugi na kraju sezone samo pokušava rasprodati ostatke zaliha.
U programu 11. Weekenda ističe se panel Život poslije ere Digitela i Unexa, na kojemu nas uvjeravaju da možemo saznati kako je nestanak Unexa utjecao na medijsko tržište, tko je profitirao a tko izgubio, i kako će se tržište razvijati u budućnosti. Multimedijsko predavanje održat će i Davor Rostuhar, prvi Hrvat koji je prepješačio Južni pol i o tome napisao knjigu. Polarni san je, kako on to pothlađen najavljuje, kombinacija je intimnih audiovizualnih zapisa putovanja jednog čovjeka, koji putem do ostvarenja svog sna zapravo putuje duboko u sebe. A na WMF-u će biti i Péter Szántó, osnivač SpringTab.com-a i autor mnogih vlogova o produktivnosti. Njemu se može pitchati neka genijalna ideja ako je slučajno imate. Ja ću mu, uzgred rečeno, prezentirati ideju frižidera na kojemu se umjesto vrata nalazi ogledalo, a za koji sam uvjeren da će se pokazati mnogo učinkovitijim od svih mogućih dijeta koje su potencijalni kupci takvog proizvoda do sada iskušali…
Sve marketingaše na Weekendu očekuje sedmi po redu BalCannes, na kojem ove godine najboljih 25 projekata regije odabire najveći žiri do sada, čak 25 predstavnika klijenata, agencija i novinara. Šestu godinu zaredom SoMo Borac će predstaviti najbolje digitalne radove u više kategorija.
Od nabrojanoga baš i nema, ali još nisam spomenuo nastupe i večernje tulume. Njih nikako ne bi trebalo propustiti. Festival otvara Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Mirona Hausera, uz koje će zapjevati Marko Tolja i Zdenka Kovačiček. Izvest će i jedinstveni tribute dvjema glazbenim legendama: Oliveru i Arethi Franklin. A, u petak, simbolično za ovaj 11. WMF, Bolesna braća otvaraju svoj set s ‘jedan i jedan nisu dva, već jedanaest’, i nakon toga slijedi nezaboravan tulum. To se, eto, nikako ne smije propustiti i zbog toga se, ako ni zbog čega drugoga, isplati posjetiti ovaj festival. (Možda nešto i zbariš…)
Eh da, skoro sam zaboravio, ne smije se propustiti ni Zlatka Dalića koji će držati neko predavanje i odgovarati na pitanja. U subotu, za završni party, možda pozove i Thompsona, to uglavnom učini bez najave, ali to slobodno propustite.
To će ti biti vjerojatno najpametnija stvar koju si cijeli vikend učinio. Prošetaj samo nekoliko desetaka metara od bivše TDR prema hotelu Grand Park koji je još uvijek u izgradnji, i s desne strane odmah iza Tiskova kioska, pronađi bazen Delfin. Vjerojatno najbolje pozicionirani olimpijski bazen na planeti!
Za svega dvadesetak kuna koliko se naplaćuje ulaz nerezidentima, a taj novac ide lokalnom vaterpolo klubu koji brine o bazenu pa nije neki bad, isplivat ćete se u morskoj vodi sigurno bolje nego što ste to tijekom cijelog ljeta učinili na bilo kojoj jadranskoj plaži. Istovremeno, imat ćete neometan pogled na rovinjski stari grad i Sv. Eufemiju. Fotografija koju ćete tu okinuti za svoj Instagram profil, sakupit će, bez ikakve sumnje, najviše lajkova od vaših prijatelja. Što vam još treba? Kafić i koktel?
Ima i to! Po vjerojatno najpovoljnijim cijenama u državi. Osim toga, ima košarkaški koš, teren za nogo-tenis, gol za vaterpolo, sladoled, tuševe, garderobe i nikad nije gužva, a ponekad, kad im se da, bace i neku ribicu na gradele. Nadam se samo da vam neće smetati cjelokupni repertoar Alena Vitasovića koji ćete tamo imati priliku bolje upoznati. Autor ovog vodiča, upravo je tamo naučio plivati.
Zahvaljujem na pitanju, rekli bi političari. Vi ćete meni kasnije na odgovoru, jer vam je ovo vjerojatno posljednja prilika u životu da svratite u Žminj i probate nevjerojatno ukusne fuže u genijalnom old school restoranu Pod ladonjon. Naime, dvije gospođe koje su 1994. podigle kredit i otkupili taj restoran od državnog poduzeća u kojemu su do tada radile kao kuharice, nakon 25 godina ručnog motanja fuža i branja šparogi kojima ih nekada začine, od iduće sezone nažalost odlaze u mirovinu. Već su, naravno, pronašle nekoga tko će otkupiti taj njihov sjajno uhodani restoran, zbog kojega svi koji su barem jednom tamo jeli uvijek rado skreću s unaprijed zacrtanog puta i, ne slušajući stroge upute robotskog glasa navigacije, završavaju u hladovini prekrasne ladonje u Žminju.
Iskoristite stoga priliku kad ste već ovdje i svakako svratite u Žminj. Pozdravite nam Ankicu i Mariju te ih pokušajte nagovoriti da ostanu još koju godinu kako u povratku s idućeg WMF-a, koji će također trebati posjetiti, zbilja ne bi morali jesti hamburgere uz autocestu i tako upropastiti jedan prekrasan vikend proveden u sadržajno i gastronomski bogatoj Istri.
