Hrvatska je s jučerašnjih osamdesetak zaraženih dala povod Sloveniji da nas stavi na žutu epidemijsku listu, što je na početku kakve takve turističke sezone dosta nezgodno; da smo završili na crvenoj listi bilo bi katastrofalno. Vladina strategija nečinjenja , dakle prešutno prihvaćanje švedskog modela, glavni je uzrok brzog širenja zaraze.
No, budimo realni, ni sami građani nisu puno manje odgovorni, osobito ne u Zagrebu koji se već danima vrti na dvadesetak novozaraženih. Dobro je da u Zagrebu sve normalno radi i da ljudi nisu u psihozi straha i tjeskobe u kojoj smo proveli proljetne mjesece. Međutim, jako je loše što se ne poštuju nikakve imunološke mjere.
U kafićima svi sjede jedan do drugog, kao da epidemije nema. U većini restorana konobari ne nose maske i rukavice. Znamo da je vruće i da se kroz maske teže diše, ali osoblje u restoranima i kafićima zaista mora nositi maske. O maskama ne smiju odlučivati konobari, nego vlasnik ili menadžer pojedinog ugostiteljskog objekta. A u Zagrebu su maske, čini se, obavezne jedino u Esplanadi.
Čak se ni u trgovinama svi prodavači ne pridržavaju imunoloških mjera, a o taksistima da ne govorimo: oni uglavnom nose maske, no u aute redovito puštaju klijente bez maski.
Teško je reći hoćemo li trebati doći do 200 zaraženih da bi se Zagrepčani počeli racionalno ponašati prema zarazi. S druge strane, u Istri ljudi koronu doživljavaju puno ozbiljnije. U većini lokala osoblje nosi maske i rukavice. Velika se grupiranja izbjegavaju, dok su u San Roccu, koji si to zbog prostora može dopustiti, stolovi razmaknuti puno više nego što to traže preporuke. Istrani, čini se, koronu shvaćaju mnogo ozbiljnije, što se vidi i po dosadašnjim rezultatima; turizmu usprkos, korona se ne širi Istrom, nego zasad ostaje na par izoliranih slučajeva.
