Zagreb nikad nije imao više od dva ili tri fine dining restorana. U dvijetisućitim godinama to su bili Marcellino Marija Čerhaka i Zinfandel’s Jeffreya Velle. U devedesetima Paviljon Stanka Ercega (ali samo prvih nekoliko godina) i restorani koje su u Esplanadi vodili Kruno Veličan i Ivica Štruml. U osamdesetima smo fine diningom mogli smatrati Tiffany Branka Ognjenovića i neke od Esplanadinih i Intercontinentalovih restorana koje je vodio Stevo Karapandža. I to je bilo sve.
Danas, pak, zagrebačkim fine diningom, imate li dovoljno prostora na kreditnoj kartici, možete ispuniti cijeli tjedan. U utorak možete, recimo, početi s Navom i beskompromisnom, ultramodernom nacionalnom kuhinjom Tvrtka Šakote. U srijedu bi se bilo zgodno pomaknuti parsto metara istočnije i uživati u internacionalno-hrvatskom rukopisu Filipa Horvata u pomalo skandinavskom ambijentu Theatriuma.
U četvrtak se zbog promjene ugođaja i stila kuhanja može večerati kod Hrvoja Kroflina, ljubitelja vatre i snažnih okusa, u Manu2 u Green Goldu. Turneju zagrebačkim fine diningom možemo nastaviti u petak senzualnom i luksuznom kuhinjom Ane Grgić u veličanstveno uređenom Zinfandelu, da bi u subotu večerali u Noelu, jedinom zagrebačkom Michelinovom restoranu (nadamo se da uskoro neće biti jedini). Nedjelja je, prirodno, rezervirana za odlazak na izlet, pa stoga jedva čekamo otvaranje restorana Bernarda Koraka, bivšeg sous chefa Ane Roš, na njegovom obiteljskom imanju na Plešivici.
Zagreb baš nikad nije imao šest restorana koji pripadaju kategoriji fine dininga ili moderne visoke kuhinje. Tako da ove godine, prvi put u povijesti ugostiteljskog posla u Zagrebu, smijemo govoriti o pravoj visokoj gastronomskoj sceni, na kojoj jedni restorani postavljaju vrlo visoke kriterije, koje onda drugi nastoje nadmašiti.
Svih šest chefova o kojima je riječ, Šakota, Horvat, Kočiš, Kroflin, Grgić i Korak, uz brojne međusobne razlike, dijele i nekoliko bitnih zajedničkih značajki: čvrstu orijentaciju prema sezonskim i maksimalno prirodnim i svježim sastojcima, lokalnosti i održivosti, visok stupanj tehničke vještine kuhanja, i prilično jasnu viziju kakav restoran žele.
Prije mjesec dana postavili smo pitanje može li Zagreb financijski izdržati šest maksimalno ambicioznih gastronomskih restorana. Jedino će vrijeme odgovoriti na to pitanje. No, u ovom trenutku sa zadovoljstvom moramo konstatirati kako je Zagreb, prvi put ikad, postao međunarodno relevantan gastronomski grad.
