Grif je mala manufaktura u sklopu goleme Zagrebačke pivovare. Grif proizvodi oko pola milijuna litara godišnje, što je manje od važnijih domaćih privatnih craft pivovara. Grif čak nema ni punionicu, jer ne stane u njegove sadašnje prostorije, pa se Grifova piva ne mogu kupiti u trgovinama. Grif zasad postoji samo kao točeno pivo. Grif toči jedno 150 barova i restorana po cijeloj Hrvatskoj: neki samo po ljeti kad se masovno traži točeno pivo, a neki cijelu godinu.
Pa ipak, Grif je važna pivovara. Ne samo zbog doista eksperimentalnog i hvalevrijednog pokušaja da se unutar korporacijskog sustava uspostavi komercijalna proizvodnja zanatski napravljenog piva, nego i zbog kvalitete pojedinih Grifova.
Grifov majstor pivar Mirko Banić ištuk, čovjek koji je prije Grifa kuhao Velebitsko i Križevačko, prošlog nam je petka pokazao kako se u Grifu kuha domaće pivo.
Grifov homebrewing sistem, zapremine nekih pedesetak litara, zapravo je mali laboratorij čiji se pokusi i rezultati kasnije pretvaraju u proizvodnju tržišnih verzija Grifa, koja se odvija u susjednoj prostoriji, odmah do laboratorija, gdje se osim par malih kotlova i fermentora još nalaze dva ili tri hladnjaka s vrećicama hmelja, pa jedan točionik za svježe kuhano pivo, pa list A4 papira zalijepljen na zid, s receptom za Grif iPA-u.
Gospodin ištuk, energičan, zabavan i stručan čovjek, prošlog nam je petka kuhao porter. Za porter je koristio šest ili sedam vrsta slada, i najmanje dvije vrste hmelja: glavni hmelj bio je štajerski golding.
Nakon što nam je pokazao prve faze kuhanja piva, Grifov nas je glavni pivar proveo kroz minijaturnu tvornicu s mašinama za usitnjavanje slada, kotlovima i fermentorima, ali bez punionice, ne samo za boce, nego i za bačve. Sve bačve u Grifu pune se ručno. ištuk kaže da ih stignu napuniti petnaestak na sat.
Usprkos limitiranim radnim uvjetima, Grif je u dvije godine uspio skuhati čak šest piva. Uz vrlo dobru iPA-u(za koju uglavnom koriste američke vrste hmelja, te je završavaju dry hoppingom) i pomalo prelagani pilsner, Grif je na tržište pustio nekoliko sezonskih i specijalnih piva, da bi,evo, ovih dana promovirao jedan do prvih hrvatskih rauchbiera.
Rauchbier je dimljeno pivo. Radi se o staroj europskoj tradiciji proizvodnje piva, koja u širem komercijalnom smislu, i sa starinskom tehnologijom, danas preživljava uglavnom u Njemačkoj. Originalni rauchbier proizvodi se tako da se koristi maltirani ječam, koji je sušen na otvorenoj vatri.
U Hrvatskoj je poznat bramberški Schienkerla, koji se već desetak godina može piti u zagrebačkom Tolkienu, i koji je zaista radikalno intenzivan:imate osjećaj kao da pijete prejako dimljenu pancetu. Grifov Rauchbier zamišljen je kao laganije i uravnoteženije pivo, crvenkaste boje, sa srednjim alkoholom.
Rauchbier je u Pivani, restoranu u sklopu Zagrebačke pivovare, poslužen s burgerima od govedine koju distribuira uspješna zagrebačka tvrtka Meat the King. Bit će zanimljivo promatrati kako će se Grif Rauchbier, posve neobično pivo, primiti na hrvatskim šankovima.
