Hrana u Hasu, novom zagrebačkom restoranu otvorenom prije šest dana, uglavnom je okej. Biftek u nekoj vrsti demi glacea bio je pečen uzorno medium, baš kako smo tražili. Krumpiri punjeni gljivama zgodan su odmak od uobičajenih priloga za steak File palamide u beurre blancu bio je možda malo prepečen i presuh, ali još uvijek sasvim ukusan, dok su se mikrobatati pokazali neodoljivima.
Dimljena pastrva, koju smo naručili kao predjelo i koja se dimi u restoranu, definitivno je presušena i gotovo žilava, no humus na kojem je ležala bio je živahan, ugodno kiselkast i optimalno svilenkast u teksturi . Drugo predjelo, crveni ravioli s koprivom, lijepo izgledaju (crvenu boju dobili su od ciklinog praha koji se radi u restoranu) i nisu loši, premda im grašak, osobito u ovo doba godine, zaista nije potreban. Peciva i kruh koji se peku u restoranu također su solidni.
Has, čini se, pokušava ujediniti dvije važne kulinarske značajke. S jedne strane, riječ je o posve klasičnim tehničkim elementima poput beurre blanca, a s druge strane o naporu da se slijede neki od imperativa Novog zavjeta suvremene globalne kuhinje, pa tako Has nabavlja povrće iz jednog bjelovarskog OPG a, veći dio sastojaka je svjež i sezonski (što grašak u raviolima čini još nerazumljivijim), a restoran nastoji proizvesti ponešto vlastite robe, poput dimljene pastrve, kruha i tjestenine.
I sve to funkcionira začuđujuće korektno za šesti dan rada; u Hasu smo zaista fino večerali. Ambijent je iznimno ugodan, relaksirajući i podsjeća na male pariške ili njujorške bistroe daleko izvan centra grada, s tim da je Has smješten u strogom središtu Zagreba, odmah kraj Meštrovićeve džamije.
Hasu, kojeg vodi bračni par, povratnici iz Portugala, nedostaje nažalost nekoliko važnih profesionalnih elemenata. Prvo, vinska karta je kratka i upravo katastrofalna kad je riječ o bijelim vinima. Listu crnih spašavaju Lagunin Castello i jedan Korlat. Ponuda stranih jakih pića kao da je zaostala u 1989. godini.
Kreditne kartice ne postoje, što je neprijateljski za mjesto gdje dvoje ljudi, za dva predjela i glavna jela, uz buteljku vina, trebaju potrošiti između 500 i 700 kuna (što ne smatramo skupim s obzirom na kvalitetu hrane). Restorani bez kartica odbijaju širu publiku, osim u slučaju Bateline, no Batelina je primjer za sebe.
Has, koji na dvije razine prima 20 do 30 gostiju, jako je simpatičan i civiliziran bistro s uglavnom dobrom hranom. Nadamo se da će se što prije prilagoditi zahtjevima ozbiljnog ugostiteljskog posla i da će opstati na sve kompetitivnijem zagrebačkom restoranskom tržištu. Has radi samo za večeru. Otvara se u 18 sati.
HAS
Ulica Franje Račkog 11, Zagreb
HRANA 3/5 VINA -2/5 SERVIS 4/5 AMBIJENT 4/5
ne primaju kartice
