Splitski restoran Makarun došao je u Zagreb pretkraj prošle godine, kad se kobrendirao s francuskim bistroom Le Mika u Teslinoj ulici pa se restoran za vrijeme Adventa zvao Le Mika Makarun. U međuvremenu je chef Mika Alix otišao u Pariz, gdje kuha u Ritzu, vjerojatno najboljem europskom hotelu. A splitski su restorateri dva mjeseca preuređivali lokal koji se sada zove samo Makarun, i u kojem, prirodno, više nema francuskih jela osim čuvene Alixove juhe od luka.
Vlasnici Makaruna, koji se otvorio prije tri dana, iz blagovaonice su eliminirali golemi šank, pa su tako dobili prostor za veći broj stolova, s klasičnim bijelim stolnjacima. Jelovnik je isto klasičan, malo ambiciozniji bistronomski: tu je riblji carpaccio, par drugih morskih predjela, pršut iz Pakova sela koji se reže ručno, nešto steakova, nešto ribljih filea, škampi, ali ne na kilogram nego u porciji.
Specifičnost Makarunova menija predstavljaju, naravno, sami korčulanski makaruni, koji se izrađuju ručno.
Jučerašnji ručak u zagrebačkom Makarunu počeli smo vrlo solidnim carpacciom od brancina, uz koji je poslužena neka vrsta aiolija. Makaruni s kozicama i škampima bili su jako ukusni, s odlično pogođenom gustom i čvrstom teksturom. Nažalost, fete perfektno pečenog ribeyea koje su nam sami vlasnici donijeli da probamo, bile su baš jako žilave, pa bi Makarun možda mogao razmisliti o promjeni dobavljača govedine. Zanimljivo je da Makarun drži odličnu, blago slatkastu stonsku sol, što je za svaku pohvalu. S druge strane, kruh je nažalost prilično bezvezan.
Posebno nas je iznenadila vinska karta, koja se temelji na hrvatskim etiketama s nešto francuskih vina, preostalih iz Le Mike. Makarunova vinska lista sadrži par izvrsnih i ne baš masovno dostupnih vina poput Stinine Vugave ili šampionske višnjanske malvazije Prima Luce obitelji Cossetto, koja nas je i jučer oduševila. Makarun je za sada vrlo pristojan, profesionalni restoran, koji je žanrovski obogatio gastro scenu centra Zagreba.
