Sushi ima stratešku prednost za današnja vremena: idealan je za dostavu. Sushiju u dostavi ne može se dogoditi ništa bitno loše. Nadalje, sushi je vrlo podesan za prodaju u dućanima, pa sushi barovi mogu funkcionirati kao trgovine. Naravno, u tom se slučaju nužno javlja problem prehladne riže, jer riža sa sushi, osobito za nigiri, mora biti blago topla, na temperaturi ljudske kože, što je nemoguće postići dok kutije sa sushijem borave u hladnjaku.
No, iskreno govoreći, poznajemo razmjerno malo Zagrepčana kojima je to zaista važno. Pandemija je, dakle, stvorila uvjete za dodatni procvat sushija, koji se međutim nije dogodio. Točno je da se otvorilo nekoliko novih sushi barova i azijskih restorana koji prodaju sushi, no oni uglavnom nisu vrijedni pažnje. S druge strane zatvorio se Hanami, koji je imao jednu od najprofesionalnijih selekcija sushija u Zagrebu, ali se isprva nije primio, da bi zatim požar u Baltazaru dugoročno odgodio eventualno novo otvaranje Hanamija. Zatvorio se i Franko’s Street , koji je također imao veoma dobar sushi. Evo našeg izbora vodećih zagrebačkih sushi barova i japanskih restorana za proljeće 2021.godine.
Premda radi samo u dostavi jer nema terasu, Tekka je zadržala najvišu moguću kvalitetu. Sushi i sashimi u Tekki očigledno su klasu boji od svih drugih sushija u Zagrebu. Ne vjerujemo da će bilo koji azijski restoran u Hrvatskoj ikada dobiti Michelinovu zvjezdicu, no gastronomski gledajući, Tekkin sushi zaista zaslužuje zvjezdicu.
Takenoko, kao i Tekka, radi jedino u dostavi jer nema terasu. Takenoko, doduše, ima dva prodajna mjesta. Osim u samom restoranu, sushi se može kupiti i u Takenoko baru na Cvjetnom trgu. Takenoko je standardno profesionalan, s velikim izborom sushija i sashimija.
Izakayin nigiri s masnom tunom nije odveć daleko od Tekkinog, što je najveći kompliment koji Izakaya može dobiti, Izakaya drži izvrstan toro što u sadašnjim financijskim okolnostima treba respektirati. Izakayin je interijer uokviren staklenim stijenama, što znači da se cijeli restoran može pretvoriti u terasu.
Khala ima nekoliko prednosti i jedan veliki problem. Prednosti su dobra tuna, zanimljiv meni i pristojna vinska lista. Atmosfera je uglavnom ugodna, katkad i uzbudljiva. Loša Khalina strana je nevjerojatna nekonzistentnost. Na jednom tanjuru možete dobiti sjajan tataki ili nigiri, a na drugom neko potpuno amatersko jelo koje kao da nije izašlo iz iste kuhinje. Khala bi se morala ozbiljno profesionalzirati, inače će zauvijek ostati kafić/noćni klub s nešto hrane.
Evergreen se tek zagrijava. No, Evergreen zaslužuje puno kredita već i zato što je riječ o prvom pravom sushi baru u Zagrebu. Osim toga, nigiri s jeguljom i dalje je izvrstan. A imaju i jednog od najboljih konobara u gradu, duhovito stiliziranog, pametnog, vještog i pristojnog Marina Čučeka.
Najnoviji zagrebački sushi bar zasad prodaje isključivo sushi i tofu u kutijama, u čijem sadržaju možete, međutim, uživati i na Gyotakuovoj terasi. U postepidemijskom razdoblju sushi će se rolati u restoranu, po narudžbi, pred gostima. Gyotaku je iznimno profesionalan za svoj rang cijena (od 45 do 78 kuna za kutije s desetak ili više zalogaja). Nigiri s tunom prilično je dobar, rolice su tehnički precizne, a u svakom se zalogaju osjeti dodir školovane ruke chefa Mladena Krstanovića, koji je završio Royal Sushi Academy u Tokiju.
