Danas smo, prvi put poslije lockdowna, ručali u zagrebačkom Timeu, popularnom gastrotainment restoranu smještenom usred potresne zone. U Timeu se mnogošto promijenilo. Otišao je chef Marko Alilović. Pouzdanog gospodina Alilovića zamijenio je bivši Okrugljakov chef Dominik Severinac. Za sushi je zadužen Alen Koščak, koji je suradjivao s Davorom Bienenfeldom, vlasnikom Timea, još u vrijeme dok je Bienenfeld vodio lanac sushi dućana Binimoto. Koščak je u međuvremenu radio i u Khali.
Naradikalnije se promijenila Timeova vinska lisra. Restoran je prekinuo višegodišnju suradnju s Acrobatom Dina Kušena, pa su Billecart Salmon iz Kušanova portfolia zamijenili šampanjci LVMH a, koje u Hrvatskoj distribuira MIVA Gordana Mohora. Na vinskoj je karti bitno manje stranih vina, a značajno više domaćih best of buteljki. Kvaliteta hrane njje se promijenila. Poke s tunom bio je standardno ukusan, obilan i fino zaokružen kremastim avokadom.
Spring rollsi punjeni patkom bili su odlični, a rolice sushija solidne i lijepo prezentirane. Time je na meni vratio jedan od svojih bestselera sladoled s tekučim dušikom, ali danas ga nismo mogli naručiti, jer je restoranu ponestalo tekućeg dušika. Sve su ovo naravno, stare recepture. Moramo pričekati jesen da bismo vidjeli hoće li Time krenuti nekim drugim smjerom, kakav se, uostalom, bio najavljivao u zadnjih godinu dana.
