Europska unija priprema novu strategiju poljoprivrednih zaliha, nakon što je pandemija korona virusa razotkrila koliko smo ovisni o međunarodnoj trgovini, objavio je Euractiv France. Pritisak na nabavne lance vratio je u centar pažnje pitanje samoodrživosti, ali i suvereniteta članica.
Europska unija, navodi se, ima nedopustivo male zalihe žitarica, dovoljne za samo 12 posto godišnje potrošnje ili za oko 43 dana. Za usporedbu, Indija ima 23 posto, Amerika 25 posto a Kina čak 75 posto potrošnje na zalihama.
“Europska unija smatra da se pitanje hrane rješava na tržištu, ali vidjeli smo da u velikim krizama, kad izvoznici zatvore granice, tržište ne može pomoći,” rekao je za Euractiv šef istraživačkog odjela think-tanka Agriculture Strategies Frédéric Courleux. Dok zaliha nafte ima dovoljno za 90 dana, Europska unija nešto tako esencijalno za preživljavanje stanovništva kao što su zalihe hrane drži na opasno niskim razinama.
Prva reakcija na otežani uvoz tijekom pandemije krize bio je veća sklonost protekcionizmu, što ugrožava jedan od temelja Europske unije, zajedničko tržište. Kad su građani počeli stvarati zalihe, vidjelo se da nestašice i nisu tako nezamislive u europskim supermarketima.
Despite the fact that France produces adequate quantities of flour, there is a lack of large milling capacities, meaning that France produces very little flour. Agencija za osiguravanje izvoza Coface u svojim izvještajima navodi da je trećina pšenice dostupna na tržištu podložna restrikcijama koje u bilo kojem trenutku mogu uvesti veliki izvoznici poput Rusije. Zatvaranje izvoza tijekom pandemije povećalo je potražnju za lokalnim proizvodima kojoj je većina članica EU mogla odgovoriti pa nestašica nije bilo, ali je se i pokazalo gdje su najveće slabosti u nabavnim lancima, a one su uglavnom logističke. Francuska, primjerice, proizvodi dovoljno pšenice, ali nema dovoljno mlinova za proizvodnju brašna.
Svjetske zalihe riže najveće su u zadnjih sedam godina, ali one su u Aziji i poremećaj transporta može izazvati nestašice u Europi. Drugim riječima, pandemija je pokazala da u krizama poput nedavne zalihe ne vrijede puno ako nisu lokalne i ako zemlje ne mogu same zaokružiti proizvodnju.
Novi trend promocije lokalnih proizvoda nauštrb uvoznih, zabrinjava Europsku komisiju. U novoj poljoprivrednoj strategiji Farm to Fork piše da će se ponovno osmisliti politika kriznih rezervi u poljoprivredi, kako bi se one mogle bolje koristiti u preradi i proizvodnji.” Komisija predlaže novi mehanizam “odgovora na prehrambenu krizu” unutar kojega bi se tražila zajednička rješenja za krize a ne kao sada kad svaka članica pokušava spasiti stvar za sebe. Za iduću godinu najavljuju krizni plan kojim bi se tijeko budućih kriza osigurale količine hrane i sigurnost hrane.
