Naravno da ribu najviše volimo kupovati na ribarnicama, osobito kod samih ribara kao u slučaju Leuta na zagrebačkom Kvatriću. Kupnja ribe kod ribara velika je potrošačka privilegija, jer ne trebate sumnjati ni u porijeklo ni u svježinu ribe. No, i kupnja ribe u supermarketima može biti jako ugodno iskustvo. Evo zašto.
Prvo, supermarketi su zadnjih godina drastično poboljšali izbor svježe i svježe smrznute ribe. Drugo, u supermarketima jasno piše koja je riba bila zamrznuta: u ribarnicama, ako ne kupujete kod samih ribara, često se manipulira svježinom. Treće, ribarnice se zatvaraju oko jedan, dok u supermarketima ribu možete kupovati cijeli dan.
I četvrto, u supermarketima ribu uvijek možete plaćati karticom, dok u ribarnicama to zavisi o pojedinom prodajnom mjestu. Načelno govoreći, u Zagrebu se u supermarketima dobra riba može kupiti u Konzumu u Radničkoj, u Metrou i u Sparovima i Intersparovima sa zasebnim ribarnicama.
Konzum u Radničkoj ima odličan izbor bijele ribe, kao i bazene s velikim rakovima. U Radničkoj se katkad može nabaviti zaista prvorazredna riba, poput domaćeg oslića s parangala, ili trilja od kamena, ili cijeloj, većih svježih grdobina.
Metroova ribarnica nudi dosta impresivan izbor luksuznih bijelih riba poput šampjera, rombova i škrpina, koje uglavnom dolaze uz uvoza, pa vrlo dobru selekciju školjki kao i izvanrednu Pelagosovu plavopernu tunu, koja spada među najvredniji ribu iz Jadrana ( tunu generala Gotovine prodaje i Fisheria, koja drži i Kali tunu, jednake kvalitete).
Sparove i Intersparove ribarnice često nude veoma raznoliku robu iz mora: od kamenica, hobotnica i sipa, preko filea španjolske žutorepe tune, do trilja, pagara i oslića. U Sparu u Branimirovoj prije otprilike mjesec dana kupili smo jako fine velike listove.
Većina te ribe i školjki, uključujući i kamenice, dolazi iz uvoza. Svježu ribu prodaju i brojni supermarketi koji nemaju posebne ribarnice. Tu se uglavnom radi o Cromarisovim oradama i brancinima, koji mogu biti veoma ukusni, a bitno su jeftiniji od divlje ribe kao i od uvoznih šanpjera i zubataca iz uzgoja
No, kod Cromarisovih riba, bez obzira na tehnološki suvremena pakiranja poput MAP-a i skinpacka, svakako treba paziti na datume. MAP i skinpack produljuju zdravstvenu ispravnost svježe ribe, ali kad se orade i brancini približavaju datumu isteka trajnosti, mijenjaju teksturu i dobivaju miris, koji nije najugodniji.
Isto vrijedi i za pakirane odreske žutorepe tune i filee lososa, koje treba kupovati što svježije: ne želimo da sirova riba miriše i ne želimo da nam se prelako raspada pod vilicom i u ustima.
Dostupnost svježe ribe u supermarketima vrlo vjerojatno utječe na blagi rast konzumacije ribe barem u jednom dijelu stanovništva, što je jako dobro. Bilo bi još bolje kad bi više ribe, rakova i školjki koji se prodaju u supermarketima, dolazilo iz Jadrana.
Međutim, i na ribarnicama se prodaje jako puno uvozne ribe i rakova: od škotskih škampa, hlapova i jakovskih kapica, do bijele ribe iz sjeverne Afrike, dok je španjolska žutorepa tuna postala trgovački standard.
Usprkos značajnoj prisutnosti uvozne ribe na našem tržištu, valja podsjetiti da Hrvatska više ribe izvozi nego što je uvozi.