Postoje dva glavna modela za snimanje televizijskih gastro reality emisija. U jednom su modelu zvijezde sami natjecatelji. Tipični su primjeri Iron Chef, gdje se kuhari s Michelinovim zvjezdicama bore jedan protiv drugoga, i Chopped, gdje četiri natjecatelja (uglavnom je riječ o profesionalnim kuharima), moraju pripremiti kompetentno jelo u tridesetak minuta, od nepoznatih i katkad jako čudnih sastojaka.
U Iron Chefu i u Chopped u prvom je planu gastronomija: gledajući te dvije emisije, može se zaista strahovito puno naučiti. U drugom su obrascu kulinarskih realityja u središnjoj ulozi suci. Originalni Masterchef s Gordonom Ramseyem, Grahamom Elliotom i Joeom Bastianichem (koji je napustio franšizu prije godinu dana) karakterističan je primjer visokotiražnog TV showa, koji zavisi o interakciji troje izvrsnih, egzaltiranih kuhara, talentiranih za pojavljivanje pred kamerama. Njihova energija i karizma nose originalni Masterchef, a njihovo golemo znanje omogućuje da se i u tom krajnje populističkom formatu kuharske televizije ipak ponešto nauči.
U oba modela katkad se pojavljuju celebrityji, koji moraju zadovoljavati sljedeće kriterije. Prvo, oni moraju znati kuhati. Barem malo. Drugo, zaista moraju biti donekle slavni ili popularni u poslu kojim se bave. I treće, moraju emisiju učiniti zabavnijom i spektakularnijom nego u redovitim izdanjima.
Ovogodišnje izdanje hrvatskog Masterchefa ne ispunjava niti jedan kriterij za uspješni kuharski reality show. Celebritiji okupljeni u aktualnom Masterchefu ili nikada nisu bili slavni, ili su bili popularni prije mnogo, mnogo godina. Većina njih ne zadovoljava ni niske standarde tračerskih rubrika magazina kao što je Story, a kamoli da zaslužuju tako veliku televizijsku minutažu.
Nadalje, većina njih nema baš nikakvog pojma o kuhanju. Naposljetku, oni ne čine Masterchef veselim, glamuroznijim, življim i energičnijim, što je primarni posao svake zvijezde u svakoj televizijskoj emisiji. Oni su, naprotiv, mlaki, letargični, očigledno nezainteresirani , dosadni i napadno tupi: ponašaju se kao stanovnici Big Brother kuće, prije nego što je ondje seks postao obavezni dio programa.
Kada je, pak, riječ o sucima jedino Andrej Barbieri posjeduje stvarni televizijski potencijal, ali se i on doima kao da mu je u emisiji bilo neugodno (što i nije neobično;koji bi se ozbiljni kuhar poželio kobrendirati s Vegetom, koja jest legendarni i vrijedan proizvod, ali nema nikakve veze s gastronomijom). Drugo dvoje sudaca prilično su netelevizični, i ničim ne doprinose emisiji, za razliku od Dina Galvagna koji je prije dvije godine sjajno odigrao ulogu troublemakera, psovača i kulinarskog edukatora, pa je podignuo cijeli Masterchef za jedno dvije oktave.
Naposljetku, u Masterchefu nema nikakvog kuhanja vrijednog pozornosti: emisija kojoj je glavni blagdanski domet bojanje jaja i imitiranje nekakve bezvezne pite s lososom, pripada, zapravo, jutarnjem programu , a ne prime timeu. Ako Nova TV iduće sezone ne učini nešto ozbiljno s Masterchefom, ne bi nas čudilo da izgubi licencu .Ovo što sada gledamo dosadni je debakl, koji i gledatelje i sudionike i oglašivače vjerojatno čini sasvim nesretnima.