U zadnjih se par tjedana, otkako su i službene brojke potvrdile da se nalazimo usred vrlo krizne turističke sezone, u javnosti provlači teza kako je za lošu statistiku suodgovoran nagli rast kreveta u privatnom smještaju.
Ta je teza i logički i sadržajno potpuno besmislena. Naime, činjenica je da je Hrvatsku u prvoj polovici srpnja posjetilo oko 120 tisuća ljudi manje nego lani. Ta činjenica nema veze s brojem kreveta u privatnom smještaju.
I da je taj broj dvostruko niži , ona se ne bi promijenila; Hrvatsku bi svejedno posjetilo 120 tisuća ljudi manje nego lanjskog srpnja, koji je opet bio lošiji od preklanjskog. Rasprava o prevelikim kapacitetima u privatnom smještaju samo je zamagljivanje stvarnog strukturnog problema hrvatskog turizma. A glavni problem glasi; Hrvatska nije dovoljno dobar value for money u sektoru nižeg masovnog turizma, niti ima dovoljno atraktivnu i razvijenu ponudu u sektoru luksuznog turizma. Pa su gosti naprosto morali prestajati dolaziti.
Za ovakvo stanje kriva je i aktualna Vlada, koja je svojom poreznom politikom destimulirala turizam i devastirala restoransku industriju (bez koje nema visokog turizma), ali i velike hotelske kuće, koje su dugo godina forsirale loš masovni turizam, u kojem ne možemo biti konkurentni u usporedbi s Turskom ili Tunisom. Dodamo li svemu tome kronični nedostatak radne snage, jasno je kako je dosadašnji hrvatski turistički model postao neodrživ.
