Ovih smo dana u zagrebačkoj Importanne galeriji naletjeli na veliki oglas za novost u meniju njenog podrumskog, uglavnom polupraznog restorana Centro. Na oglasu piše: Jeste li već probali najbolje burgere u gradu?
E sada, proglasiti nekoga ili nešto najboljim, u restoranskom je poslu još važnije nego u nekim drugim biznisima. Zato se većina restorana toliko srčano bori za Michelinove zvjezdice, za mjesta na S. Pellegrinovoj list World’s 50 Best, za preporuke u lokalnim vodičima i za dobre recenzije, ne samo formalne nego i one na društvenim mrežama, koje su vrlo često izmišljene.
Zato restorani i na svojim društvenim mrežama i web stranicama ponosno ističu priznanja, koja su dobili, a plakete s priznanjima redovito vješaju na svoje zidove. Ali, 99 posto restorana nikad za sebe neće reći a još manje napisati Mi smo najbolji. Zbog tri razloga.
Prvo, prekomjerno hvaliti samog sebe, znak je lošeg odgoja i lošeg ukusa. A većina ljudi ne želi ići u restoran koji promovira loš odgoj i loš ukus. Drugo, tko je verificirao da je restoran koji za sebe kaže da je najbolji, zaista najbolji ? Gdje su mu nagrade, zvjezdice ili barem redovi gladnih gostiju koji nestrpljivo čekaju na stol?
Ako restoran ničim ne može potkrijepiti svoju tvrdnju, gostu je jasno kako je riječ o manipulaciji, da ne kažemo otvorenom laganju. Takav jezik, koji otvoreno i namjerno govori neistine, mogao je proći u staro doba marketinga, ali je danas, osim ako nije riječ o campu i namjernoj autoironiji, prilično neprihvatljiv i odbojan.
Oglašavati restoran kao najbolji bez bilo kakve relevantne potvrde, zapravo je najgora moguća antipropaganda za taj restoran. Stoga je prilično neobično i sasvim amaterski što se sve više različitih zagrebačkih restorana, od turističkog Leonarda u Skalinskoj preko Vinka u Slovenskoj ( ” najbolji bakalar u gradu”) pa evo, do Centra i njegovih burgera, upušta u tako očiglednu antireklamu.
