Peti najskuplji sir na svijetu je Caciocavallo Podolico, rijetka vrsta kačkavalja koja se pravi isključivo od mlijeka kravi podolki, fenomenalne otporne rase koju su na Sredozemlje uvezene iz Mađarske. Kilogram tog sira stoji 70 eura. Na četvrtom mjestu je Bitto Storico, kravlji i kozji sir koji se proizvodi samo ljeti visoko na pašnjacima talijanskih Alpa, odležava više od 10 godina i prodaje se za 245 eura po kilogramu. Još skuplji je Moose, sir mlijeka tri vrste krava, Gullan, Haelga i Juno. Kilogram je više od 500 eura. Na drugom mjestu je ponos Engleske, Stilton. A najskuplji sir na svijetu je magareći.
Kilogram se prodaje za 1000 eura. Otkad je proglašeno jednom od najljekovitijih prirodnih tvari, mlijeko neuglednih magarica postalo je luksuzni proizvod. Cijena litre magarećeg mlijeka je 40 eura, za kilogram sira potrebno je 25 litara. Magarice tu količinu proizvedu u dvije godine, no to nije jedini razlog skupoće.
Magareće mlijeko, naime, zbog specifičnog sastava i količine proteina ne reagira ni na jedno sredstvo za sirenje. Prvi čovjek za kojega se zna da je uspio hakirati njegovu kemiju je Slobodan Simić, direktor srpskog rezervata prirode Zasavica kraj Mačve. Svoj magareći sir, poznat kao Pule, Zasavica je prvi put predstavila na Sajmu turizma u Beogradu 2o12. Još uvijek ga proizvode samo oni. Ali 2014. pojavili su se Talijani.
Pozivajući se na istraživanja prehrambenog tehnologa Giuseppea Ianelle koji je iz devina vimena uspio izolirati spoj za pretvaranje magarećeg mlijeka u sir, na Expo-u 2015. predstavili su l’Asinino Reggiano, “prvi magareći sir na svijetu”. Ianellin partner je Davide Borghi, vlasnik imanja Montebaducco u mjestu Quatro Castella u regiji Reggio Emilia.
Srbi se bune, ali Talijani su trenutno u prednosti, jer su svoj l’Asinino Reggiano pozicionirali pametnije, naglašavajući znanstvene studije i prezentirajući sir na jednom od najvećih javnih događaja na svijetu. Nisu im smetali ni prosvjedi nekih stručnjaka iz talijanske industrije sira, koji su blago rečeno skeptični prema metodama Giuseppea Ianelle. Rasprava je otvorena i dok dokazivanje tko je prvi izumio magareći sir traje, L’Asinino Reggiano u posebnim keramičkim posudama kupuju chefovi i organizatori degustacija po cijeni koja se čuva kao državna tajna.
