Jamie Oliver bio je tipičan pripadnik niže britanske srednje klase. Pomagao je u očevu pubu i nije imao nikakvo više obrazovanje. Pa je u relativno kratkom roku postao težak desetine milijuna funti (okej, trenutno su njegove tvrtke dužne oko sedamdeset milijuna funti). Gaggan Anand odrastao je u siromašnoj obitelji u Kalkuti. Dominique Crenn bila je siroče. Usvojio ju je bračni par iz Versaillesa. Danas je svjetska superzvijezda, i jedna od utjecajnijih osoba u globalnoj restoranskoj industriji.
Gordon Ramsey odrastao je u relativno siromašnoj obitelji s troje braće i sestara. Otac je radio razne nisko plaćene poslove, dok je mlađi brat završio u zatvoru zbog heroina. Danas je Ramsey vlasnik ili suvlasnik niza restorana i hotela po cijelom svijetu i najgledanija kulinarska TV zvijezda. I tako dalje, i tako dalje. Mogli bismo navoditi desetke primjera chefova koji su se obogatili u restoranskom biznisu, premda dolaze iz izrazito neprivilegiranog društveno obiteljskog konteksta.
Slično vrijedi i za Hrvatsku, samo što se kod nas kuhari ne mogu obogatiti, jer je tržište premalo. Ali, mogu dobro zarađivati i stvoriti ugledan i jak profesionalni i društveni položaj, neovisno od toga dolaze li iz materijalno stabilnih ili siromašnih obitelji. Sinovi ribara, članovi BBB-a ili propali studenti, danas su uspješni i cijenjeni profesionalci s čvrstom i zapravo ugodnom društvenom pozicijom.
Restoransko kuhanje je, naime, jedna od sasvim rijetkih besklasnih i nadklasnih profesija na svijetu, baš poput profesionalnog sporta, koji iz godine u godinu prebacuje tisuće vrlo mladih ljudi iz siromaštva i često problematičnog, rubnog života, u trajnu materijalnu sigurnost.
Kuhanje je, kao i vrhunski sport, nadklasna profesija zato što se temelji na talentu, osobnosti i sposobnosti prilagodbe ekstremnim radnim uvjetima i zahtjevima. Većina vrhunskih kuhara završili su bolje ili lošije kuharske akademije, ali među najboljima ima i samoukih, poput Ane Roš. No, ono što ih izdvaja jesu čisti talent za slaganje i kreiranje okusa i tekstura, i kapacitet da krajnje ozbiljno obavljaju svoj posao i doslovno neprekidno rade.
Dodamo li ovim značajkama još ambiciju, komunikativnost i sposobnost razumijevanja konteksta moderne gastronomije, dobili smo približno točan recept za vrhunskog i uspješnog chefa. Kojem nije potreban obiteljski novac, odlične ocjene u školi, Ivy League ili početni posao u nekoj vrhunskoj tvrtki. U suvremenom društvu, u kojem su razlike u distribuciji bogatstva sve veće, iznimno je važno da postoje istaknute profesije u kojima uspjeh nije klasno ii socijalno uvjetovan. Što je, uostalom, jedna od privlačnosti kuharskog posla.