U nedjelju predvečer, između senzacionalnog Barcelonina kućnog poraza od Betisa i početka Realove utakmice s Celtom, na 24Kitchen naletjeli smo na veliku Nigellu Lawson. Prikazivali su dvije emisije iz njene zadnje TV serije Simply Nigella, koju je gospođa Lawson počela snimati za BBC prije točno tri godine.
Ni jednoj od dvije epizode nismo vidjeli ništa sadržajno važno; tek se veganska čokoladna torta izdvajala od prosjeka lifestyle kuhanja na 24Kitchen. Međutim, u obje smo epizode iskreno uživali. Ne zato što kćerka jednog od britanskih ministra financija u 58 godini izgleda fenomenalno, nego zato što je Nigella Lawson prva u svijetu artikulirala onu neobičnu toplinu dobrog kućnog kuhanja u kojemu kuhamo za sebe ili za par najbližih prijatelja.
Njena najvažnija knjiga How To Eat, objavljena prije točno dvadeset godina, zasluženo je postala biblija svih usamljenih kuhara amatera, zbog dva razloga. Prvo, ona počinje izjavom I m’not a chef. Drugo, skoro pola recepata u toj opsežnoj knjizi namijenjeni je za jednu ili za dvije osobe.
Nigella Lawson u medijskoj je kulinarskoj industriji odigrala jednako važnu emancipatorsku ulogu, kao Sex and the City u TV serijama. Ona je, naime, pokazala da su ljudi našeg vremena uglavnom sami i da to usprkos društvenim predrasudama nije inferiorna životna pozicija.
Poslije How To Eat gospođa Lawson postala je svjetska gastro zvijezda: snimila je puno televizijskih emisija i izdala dosta knjiga, da bi se polako ali sigurno, iz gastro-lifestyle rubriku počela seliti u crnu kroniku zbog maltretiranja posluge, problema s kokainom i nasilja kojem je bila izložena u braku.
Simply Nigella pokazuje da je profesionalna uvjerljivost gospođe Lawson ostala netaknuta, da je ona uspjela prevladati svoj osobni pakao i da svojim gledateljima i dalje stvara onaj poseban osjećaj srdačnosti prema samom sebi, kada u ponoć odlučite skuhati pravu carbonaru ili ispeći perfektnu pitu s jabukama jer vam se baš jedu.
