Malo je koji ritual s hranom istražen kao Posljednja večera. Čini se da danas imamo dogovor na sve, od toga tko je bio za stolom do mjesta, hrane koja se dijelila pa čak i misterioznih događaja na samoj večeri. Jedino pitanje na koje nitko nije uspio pronaći zadovoljavajući odgovor jest što su točno Isus i apostoli pili na posljednjoj večeri. Vivino, jedan od najpopularniih društvenih servisa za preporuke vina, prihvatio je ovaj izazov. Konzultirali su svećenika Daniela Kendalla, profesona teologije na Sveučilištu San Francisca, i Dr. Patricka McGoverna, specijalista za biomolekularnu arheologiju i profesora antropologije na Sveučilištu Pennsylvania te Dr. Seana Mylesa, stručnjaka za genetsku raznolikost u agronomiji. Ovaj ad hoc znanstveni tim potražio e pomoć barmena Joela Anthonyja Carusa, stručnog suradnika Vivina za vina i žestoka pića.
Prema dosad objavljenim znanstvenim studijama koje se temelje na arheološkim istraživanjima i proučavanju Svetog pisma, smatra se da je Posljednja večera održana u četvrtak tijekom Pesaha. “Evanđelja smještaju taj događaj u 30. godinu, a vjerojatno je posluženaSeder večera koja se tradicionalno poslužuje prve dvije večeri pesaha. Budući da riječ o jednoj od najvažnijih židovskih gozbi, vino se podrazumijevalo”, objasnio je za Vivino Daniel Kendall. Prema tradiciji, tijekom Pesaha se samo na Sder večeri jede kruh, maces, koji predstavlja simbol slobode. Uz maces, jedu se gorke trave maror umočene u haroset, slatku tamnu pastu od voća i oraha i afikoman, dodatne porcije macesa te karpas, korjenasto povrće koje se umače u slanu vodu i pečeni janjeći butili pileća krilca s tvrdo kuhanim jajima. Vino je znanstvenicima puno teže rekonstruirati. Najstariji zapisi o bliskoistočkim sortama grožđa stari su tek oko 1000 godina, ali postoje dokazi o proizvodnji vina i raširenom pijenju vina u Isusovo vrijeme.
Vjeruje se da su u Isusovo vrijeme vinari prosušivali grožđe prije prešanja kao današnji proizvođači amaronea u Valpolicelli
“Do dana Posljednje večere, Sveta zemlja je već imala dugu i bogatu povijest vinarstva”, tvrdi Dr. Myles, barem od 4000 godine prije Krista. Vinograde su na stjenovitim padinama, a uz mnoštvo ostataka keramičkih posuda za vino pronađeni su i ostaci klesanih stijena za koje se vjeruje da su se koristile kao preše. Vina nisu nimalo sličila današnjim pažljivo strukturiranim, slojevitim svježim vinima. Bila su koncentrirana, jaka i tamna kao tinta,i obavezno su se razrjeđivala s vodom i miješala s drugim sastojcima. Znanstvenici su zbog nekih arheoloških nalaza uvjereni da su crna vina Isusova vremena bila najsličnija današnjem amaroneu. Zbog pronađenih posuda iz Judeje s natpisima “vino od crnih grožđica” smatra se da su vinari prosušivali grožđe prije prešanja da bi koncentrirali okuse i arome, baš kao što to i danas rade proizvođači amaronea u Valpolicelli. Na drugim mjestima u regiji pronađene su posude s natpisima “dimljeno vino” i “vrlo tamno vino”. Zna se da su u okolici Jeruzalema vinari pravili jaka vina sa smolama. Miješanje vina sa začinima, voćem i smolom bila je uobičajena praksa. Vjerovalo se da mirha, tamjan i terpentin štite vino od kvarenja. Za okus i arome, dodavali su se šafran, nar, mandragora ili cimet. Kako što se vidi, većina istraživanja o vinu i Posljednjoj večeri još uvijek završava pretpostavkama, ali svakih nekoliko godina znanstvenici se još malo približe mogućim odgovorima. Ova će potraga uvijek izazivati golemu znatiželjnu, ali ono što je zaista bitno je da se nastavi istraživati povijest vinarstva, na Blisko istoku kao i drugdje u svijetu.
U međuvremenu, možete probati napraviti koktel koji je Joel Anthony Caruso kreirao u pokušaju da dočara okus vina iz vremena Posljednje večere
PRVO VOĆE
Joel Anthony Caruso
Šejkajte Amaro, rye whiskey, limun i sirup s ledom. Procijedite u čašu s ledom i ulijte amarone.
